TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Bunić

ilustracija
BUNIĆ, grb obitelji na pročelju palače Bunić u Dubrovniku

Bunić (de Bona), dubrovačka vlasteoska obitelj. Spominje se u arhivskim spisima od XIII. st. kao de Bona, ponegdje kao Bunik ili de Bisti. Dovode se u genealošku vezu s kotorskom obitelji Bona. Utemeljitelj obitelji bio je Marin (spominje se 1252–85), čiji se otac (naveden kao Kotoranin) oženio Dubrovkinjom Bonom (od njezina imena izvedeno je de Bona). Članovi obitelji (Sergije, Ivan i Luka) bili su trgovci u Dubrovačkoj Republici, Bosni, Srbiji, Ugarskoj i na Sredozemlju. Spominju se kao brodovlasnici i zemljoposjednici, a od XIV. st. često su u diplomatskim misijama. Marin (spominje se 1314–64) išao je 1357. kao poslanik srpskomu kralju Urošu, njegov brat Ivan (spominje se 1330–81) bio je 1358. kod hrvatsko-ugarskoga kralja Ludovika I., a vjerojatno 1362. i kod kneza Vojislava Vojinovića. Trgovci srebrom, olovom, solju i žitom bili su braća Miho i Sergije. Braća Luka i Marin (spominju se 1363–1417) bavili su se trgovinom u Ugarskoj, na Mediteranu i u muslimanskim zemljama; Luka je bio i dubrovački knez (1389., 1395), a Marin poslanik kraljici Elizabeti u Požegi 1385. i kralju Sigismundu Luksemburgovcu 1387. Luka Marinov (spominje se 1399–1430) bio je 1413. dvorjanik kralja Sigismunda Luksemburgovca; u istom stoljeću na ugarskom je dvoru boravio tajni savjetnik kralja Matije Korvina Serafin. U osmanskoj i mletačkoj diplomatskoj službi isticao se Jakov Petrov (u. 1484), poslanik Republike Jánosu Hunyadiju 1454. i srpskomu despotu Đurđu, te 1465. u misiji Mehmeda II. u Mletke. Njegov brat Ilija Petrov (u. 1489) bio je 1464. poslanik papi Piju II. i 1467. kralju Ferdinandu I. Njegov sin, pjesnik Jakov istaknuo se kao humanist. Oko 1515. Jerolim Lucijanov bio je potkonzul u Aleksandriji, a 1517. Miho Nikolin zapovjednik dubrovačkoga brodovlja protiv Španjolca Pedra Bobadille. Jerolim Lukov bio je poslanik na bečkom dvoru, gdje je 1535. dobio titulu viteza. Matija Marinov bio je dubrovački konzul u Bariju (1584), a Nikola u Londonu (1590). Matija Ivanov tiskao je 1590. dio djela Komentari Ludovika Tuberona Crijevića. U to doba djelovao je i pisac elegija Ivan Pavlov (1523–84). Stijepo Nikola sugovornik je u djelu Upravljanje obitelji (1589) Nikole Vitova Gučetića. Potkraj XVI. st. djelovale su pjesnikinje Julija i Nada, a na prijelazu u XVII. st. pjesnik Ivan Bunić Vučić. Nakon potresa Nikola Franov i pjesnik i diplomat Nikola s dvanaestoricom plemića upravljaju Republikom, a Marin Džorov i Vladislav brinu se o državnoj blagajni. U to doba spominju se Luko Franov i pjesnik i diplomat Mato Marov. Frano je kao austrijski časnik poginuo kraj Beograda pod zapovjedništvom Eugena Savojskoga 1717. Njegovi suvremenici bili su pjesnik i državnik Saro, njegov sin Ivan Sarov ml. i latinski pisac i crkveni dostojanstvenik Jerolim Frano. Godine 1754. poljski kralj August III. podijelio je Mihu i njegovu sinu, pjesniku Luki Mihovu naslov markiza. Senator Miho Lukov isticao se kao pristaša austrofilske politike (1805) među pretežno frankofilskom dubrovačkom vlastelom. Njegovi sinovi dramski pisac Pjerko Bunić Luković i Frano bili su među onim domoljubima koji su se 1813/14. borili za neovisnost Dubrovačke Republike, zbog čega su Austrijanci Frana zatvorili u Lovrjenac. Njihova su braća bili Marcije, sudionik tih događaja, i Luka, guverner Dubrovačkoga primorja 1813–14. U tim događajima sudjelovali su i njihovi rođaci Marin (r. 1780) i Vlaho (r. 1784), sinovi Ivana Vlaha Marina. Godine 1817. obitelj je dobila potvrdu austrijskoga plemstva. Luko (1863–1940) je bio predsjednik dubrovačke općine 1912., pristaša prosrpske političke orijentacije i aktivan u društvenom životu (uvođenje tramvaja, razvoj nogometa i dr.). U austrougarskoj vojsci bili su časnici Mauricije (1867–1930) i Eduard (oko 1894 – 1944), koji je služio i u domobranstvu Nezavisne Države Hrvatske. Potomci obitelji žive i danas. U Dubrovniku su sačuvane dvije palače obitelji Bunić, na Pelješcu stambeni i gospodarski objekti, a u Mokošici, Zatonu i na Šipanu njihovi ljetnikovci.

Citiranje:
Bunić. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 26. 2. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=10172>.