Buharin [buxa'r’in], Nikolaj Ivanovič, sovjetski političar i marksistički pisac (Moskva, 9. X. 1888 – Moskva, 15. III. 1938). Potkraj 1910. bio je prognan u Sibir, 1911. emigrirao u Njemačku, pa u Austriju. U Rusiju se vratio nakon Veljačke revolucije 1917., a nakon Listopadske revolucije bio glavni urednik Pravde, član Politbiroa CK KP Sovjetskog Saveza (1919–29) i predsjednik Kominterne 1926–29. Podupirao Staljina u kampanji protiv tzv. »lijeve oporbe« (Trocki, Zinovjev, Kamenjev), no protivio se njegovoj brutalnoj kolektivizaciji sela, pa je (1929) isključen iz Politbiroa. Uhićen je 1937. i u tzv. trećem trocističkom procesu 1938. u Moskvi osuđen na smrt. Jedan od najistaknutijih marksističkih teoretičara. Posmrtno rehabilitiran 1988. Glavna djela: Svjetsko gospodarstvo i imperijalizam (Mirovoe hozjajstvo i imperijalizm, 1918), Ekonomija prijelaznoga razdoblja (Ekonomika perehodnogo perioda, 1920), Teorija povijesnoga materijalizma (Teorija istoričeskogo materializma, 1922).
