struka(e):
Abdur-Rahman
kordopski emir i osnivač omejidske dinastije u Španjolskoj
Rođen(a): Damask, 731.
Umr(la)o: Córdoba, 30. IX. 788.

Abdur-Rahman (arapski ‘Abd ar-Raḥmān [abdur:aḥma:'n]), kordopski emir i osnivač omejidske dinastije u Španjolskoj (Damask, 731Córdoba, 30. IX. 788). Poznat po nadimku Sokol Kurejša (arapski Ṣaqr Qurayš). Sin Muavije bin Hišama (Mu‘āwiya bin Hišām), zapovjednika niza uspješnih omejidskih vojnih pohoda duboko unutar bizantske Male Azije, od mladosti poznat po sjajnom retoričkom umijeću, poznavanju povijesti i arapske genealogije te vještini u poeziji. Jedan od malobrojnih članova omejidske dinastije koji je uspio preživjeti masakr što su ga nad njima 750. u Damasku izvršili Abasidi. Nakon pet godina stigao je u Španjolsku, gdje se utjecaj središnje vlasti slabije osjećao. Svladavši lokalno plemstvo 756. godine te zaustavivši međuarapske plemenske sukobe, Abdur-Rahman je u Španjolskoj preuzeo vlast kao emir (titulu kalifa preuzet će tek Abdur-Rahman III. 929. godine) osnovavši lokalnu dinastiju španjolskih Omejida koja će vladati iduća tri stoljeća. Godine 778. dio vojske Karla Velikoga, kojega su u pomoć pozvali pobunjeni muslimanski velikaši, na povratku iz Zaragoze u klancu Roncesvalles u Pirenejima napali su Baski i ubili njihova zapovjednika Rolanda; na tom se događaju temelji starofrancuska Pjesan o Rolandu (Chanson de Roland). Abdur-Rahman je stvorio dobro organiziranu stajaću vojsku. U Córdobi je dao izgraditi veliku džamiju (Mezquita), pokušavajući bezuspješno od grada učiniti novi Damask (po uzoru na omejidsku palaču u Damasku podignuo je u Córdobi palaču Rusafu). U autobiografskoj poeziji sebe uvijek naziva Tuđincem (arapski ad-Dāḫil); slavni su mu stihovi o pitanju identiteta u tuđini i osami (Palma).

Citiranje:

Abdur-Rahman. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/abdur-rahman>.