Biograd na Moru

Biograd na Moru, grad na obali Pašmanskoga kanala u Dalmaciji, 29 km jugoistočno od Zadra; 5569 st. (2011). Smješten je sjeveroistočno od Vranskoga jezera, na poluotočiću između uvala Bošana i Soline. Pred obalom su otočići Planac i Sv. Katarina. Leži uz Jadransku magistralu i cestu prema Benkovcu. Brodskom linijom povezan je s Tkonom (otok Pašman). U naselju je bolnica za liječenje ortopedskih bolesti, nastala 1946. specijalizacijom rada opće bolnice otvorene 1936 (od 1994. Specijalna bolnica za ortopediju), hotelska marina (1974), marine Kornati (1985) i Šangulin, zavičajni muzej s arheološkom zbirkom s prapovijesnom, antičkom i starohrvatskom građom te zbirkom brodskoga tereta s kraja XVI. st. otvoren 1971. Stanovnici se bave ribarstvom, uzgojem i preradbom morske ribe, proizvodnjom ribarske opreme i pribora (mreže) te turizmom. Razvijaju se različiti oblici turizma: nautički, kupališni (plaže, šetnice), zdravstveni, kulturni, sportski i avanturistički (ronjenje, jedrenje, jahanje, zabavni parkovi, tenis i dr.) te turizam vezan uz posjete obližnjim nacionalnim parkovima (Kornati, Paklenica, Krka) i parkovima prirode (Vransko jezero, Telašćica). Jačaju i djelatnosti vezane uz turizam (hotelijerstvo, kampiranje, ugostiteljstvo, trgovina, građevinarstvo, promet) te proizvodno i uslužno obrtništvo. – Ostatci prvostolnice, trobrodne bazilike sa zidanim pilonima i oblim kontraforima, otkopani su početkom XX. st., poslije uništeni. Ostatci muškoga benediktinskog samostana sv. Ivana Evanđelista iz XI. st., s crkvom, također trobrodnom bazilikom, istraženi su i konzervirani. Od crkve sv. Tome ženskoga benediktinskog samostana iz istoga stoljeća ima samo manjih ostataka. Župna crkva sv. Anastazije sagrađena je 1761. na mjestu nekadašnje prvostolnice. Do nje su otkriveni ostatci ranokršćanske crkve (V. st.). Izvan staroga naselja nalaze se crkvice sv. Roka i sv. Ante iz XIX. st. – Prvi spomen sredinom X. st. (τò Bελóγραδον) u djelu Konstantina VII. Porfirogeneta. Od 1000. kratkotrajno priznaje mletačku vlast. Oko 1018. hrvatski prijestolni grad, a od sredine 1050-ih sjedište biskupije. Istodobno se osnivaju muški benediktinski samostan sv. Ivana Evanđelista i ženski sv. Tome, koje bogato obdaruje kralj Petar Krešimir IV. U Biogradu se ugarski vladar Koloman okrunio za hrvatskoga kralja 1102. Od 1115. do 1124. nad Biogradom se izmjenjivala vlast hrvatsko-ugarskih kraljeva i Mlečana, a 1125. mletačka ga je vojska osvojila i razorila. Biskupija se tada preselila u Skradin, a Biograd je izgubio status grada. Obnovili su ga 1202. zadarski izbjeglice koji su u njem uspostavili komunalnu vlast u progonstvu, pa se otada grad naziva i Zara vecchia. U XIII. i XIV. st. u posjedu je bribirskih knezova Šubića, cetinskih knezova Nelipića i vranskih templara. Pod Venecijom 1409–1797., od 1598. sjedište zapovjednika hrvatskih postrojbi Biogradskoga primorja (governatore dei Croati di Zara vecchia). Razaran u mletačko-turskim ratovima u XVI. i XVII. st., a tijekom Kandijskoga rata (1646) kraće vrijeme i raseljen. Gospodarski uspon u XIX. i XX. st.; pod talijanskom okupacijom 1918–23. i 1941–43. Za Domovinskoga rata 1991–95. pretrpio velika materijalna razaranja srpskoga topništva iz zaleđa.

Citiranje:
Biograd na Moru. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 7. 5. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=7739>.