struka(e):

Mandžurska ravnica ili Sjeveroistočna (kineska) nizina (također Songliao; pinyin Dongbei Pingyuan [duŋbei pʰiŋɥɛn]), nizina u sjeveroistočnoj Kini (Mandžurija); obuhvaća oko 350 000 km² (najveća u Kini). Pruža se između planina Malog Hingana na sjeveru, Velikog Hingana na sjeverozapadu i planinskoga lanca Changbai (duž granice sa Sjevernom Korejom) na jugoistoku te zaljeva Bohai na jugu. Sastoji se od tri manje nizine: Songnen na sjeveru, Liaohe na jugu i Sanjiang na sjeveroistoku (na sutoku rijeka Sungari, Amur i Ussuri; raširene su močvare i tresetišta). Male je nadmorske visine (100 do 200 m). Klima je umjerena monsunska; zime su duge i hladne, ljeta su topla, kratka i kišna. Glavne su rijeke Sungari (kineski Songhua) s pritokom Nen na sjeveru i Liao na jugu. Na plodnom tlu (černozem) dobro uspijevaju žitarice (kukuruz, pšenica, riža), soja, šećerna repa, suncokret, sirak i lan. Bogata su ležišta ruda željeza, ugljena i nafte. Glavna su gradska središta Harbin, Shenyang i Changchun.

Citiranje:

Mandžurska ravnica. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/mandzurska-ravnica>.