žitarice (cerealije), skupina jednogodišnjih biljaka iz por. trava (Poaceae): pšenica, raž, ječam, zob, tritikale, kukuruz, riža, proso, sirak i heljda (iz por. Polygonaceae). Heljda se svrstava u žitarice zbog slična načina korištenja ploda.
Na osnovi morfoloških i biol. obilježja žitarice se dijele na dvije skupine: prave ili strne žitarice (potpor. Pooideae) i prosolike žitarice (potpor. Panicoideae). U prave ili strne žitarice svrstavaju se pšenica, raž, ječam, zob i tritikale. To su biljke umjerene klime, a uzgajaju se kao ozimine i jarine (→ jari usjevi), ali sa znatnim razlikama u pogledu ozimosti. U prosolike žitarice ubrajaju se kukuruz, riža, sirak i proso. To su biljke tople klime, a uzgajaju se kao jari usjevi. Toj skupini pripada i heljda, iako se ona prema zahtjevima u pogledu agroekoloških uvjeta svrstava u biljke umjerene klime i ima samo jare forme. Prave žitarice biljke su dugoga dana s manjim zahtjevima za toplinom i svjetlošću. Prosolike žitarice biljke su kratkoga dana s većim zahtjevima za toplinom i svjetlošću. Prave žitarice trebaju više vlage (imaju veći transpiracijski koeficijent), a prosolike trebaju manje vlage i otpornije su na sušu (osim riže).
Kemijski sastav zrna žitarica (%)
| Žitarica |
Sirove bjelančevine |
Nedušične
ekstraktivne tvari |
Celuloza |
Masti |
Mineralne tvari |
| pšenica meka |
9,6–16,0 |
63,8–79,9 |
1,9–3,0 |
1,5–1,9 |
1,7–1,8 |
| pšenica tvrda |
16,0–25,2 |
60,0–77,4 |
2,0–3,0 |
1,6–1,9 |
1,7–1,8 |
| raž |
10,5–13,1 |
76,9–81,2 |
2,0–2,2 |
1,8–2,0 |
1,9–2,4 |
| ječam |
9,6–12,2 |
69,3–77,2 |
4,2–5,2 |
2,3–2,5 |
2,4–3,1 |
| zob |
9,6–12,6 |
56,0–68,5 |
10,0–11,5 |
5,0–6,0 |
3,0–3,4 |
| kukuruz zuban |
8,8–13,5 |
67,9–75,7 |
2,0–2,6 |
3,5–5,6 |
1,0–2,0 |
| kukuruz tvrdunac |
7,7–14,8 |
63,0–83,0 |
2,0–2,6 |
3,3–6,9 |
1,0–2,0 |
| kukuruz mekunac |
9,6–12,2 |
71,5–82,7 |
2,0–2,8 |
4,5–6,3 |
1,0–2,0 |
| kukuruz kokičar |
10,4–14,6 |
62,2–71,8 |
2,0–3,0 |
3,8–5,3 |
1,0–2,0 |
| riža (neoljuštena) |
7,2–7,6 |
72,0–75,0 |
10,0–11,8 |
1,6–2,2 |
5,4–5,9 |
| sirak |
8,8–13,4 |
79,2–83,0 |
1,5–1,6 |
3,2–3,5 |
1,6–1,8 |
| proso |
11,0–13,6 |
65,0–69,8 |
1,0–3,0 |
3,0–4,0 |
2,0–3,0 |
| heljda |
10,8–13,1 |
67,0–71,0 |
12,5–13,1 |
1,5–1,6 |
2,6–2,9 |
Plod je žitarica zrno ili pšeno. Zrno je nekih žitarica sraslo s pljevicama (ječam, riža) ili ga one samo obavijaju (zob). Takva se zrna nazivaju pljevičastima, za razliku od zrna koja tijekom žetve ispadaju iz pljevica, a nazivaju se golima (pšenica, raž). Kem. sastav zrna žitarica ovisi o vrsti, sorti, agroekološkim uvjetima uzgoja i tehnologiji proizvodnje, os. gnojidbi. U zrnima svih žitarica prevladavaju tzv. nedušične ekstraktivne tvari (ugl. škrob, zatim bjelančevine, celuloza, masti i mineralne tvari) te voda, enzimi i vitamini. Udjel je vode u suhom zrnu (sposobnom za duže skladištenje) oko 14%.
Pšenica (Triticum sp.), uz kukuruz i rižu, najraširenija je žitarica u svijetu. Najvažnija je žitarica za proizvodnju kruha jer se oko 70% svj. stanovništva hrani pšeničnim kruhom. Rodu Triticum pripadaju 22 vrste, od kojih je najraširenija obična ili meka pšenica (T. aestivum). Prinosi pšenice variraju ovisno o području uzgoja i o zemljama. Najviši se prinosi ostvaruju u Europi (Irska 8,1 t/ha, 2007). Najveći su proizvođači pšenice Kina, Indija, SAD i Rusija.
Raž (Secale cereale) uzgaja se najviše u sjev. Europi do 69,5° sjev. geografske širine. Koristi se ugl. za pripravljanje kruha, pogodnoga za prehranu dijabetičara. Upotrebljava se i za stočnu hranu u obliku zrna te kao zelena stočna hrana u smjesi s grahoricom ili stočnim graškom. Najveći su proizvođači raži Rusija, Poljska, Ukrajina, Bjelorusija i Njemačka.
Ječam (Hordeum sativum) vrlo se dobro prilagođava različitim uvjetima uzgoja pa se uzgaja na širokom području. Više se koristi u hranidbi stoke, a manje u prehrani ljudi. Glavna je sirovina za proizvodnju slada u industriji piva. Najveći su proizvođači Rusija, Ukrajina, Njemačka, Kanada i Francuska.
Zob (Avena sativa) raširena je na manjem području u odnosu na ostale žitarice. Uzgaja se u sjev. područjima Europe i planinskim područjima sr. Europe. Koristi se ugl. za hranidbu stoke, a u manjoj mjeri i u prehrani ljudi. Najveći su proizvođači Rusija, Kanada, SAD, Finska i Poljska.
Riža (Oryza sativa) uzgaja se uz natapanje i zahtijeva znatno više ljudskoga rada nego druge žitarice. Osnovna je hrana velikoga dijela stanovništva suptropskih i trop. predjela Azije i Afrike. Rod Oryza sastoji se od 22 vrste, od kojih gosp. važnost imaju obična ili prava riža (O. sativa), raširena u svim područjima uzgoja riže, i O. glaberrima, koja se uzgaja u Africi. Najveći su proizvođači riže u svijetu Kina, Indija i Indonezija. U Europi je najveći proizvođač riže Italija, gdje je 2007. proizvedeno 1,5 mil. t.
Kukuruz (Zea mays) žitarica je koja ostvaruje najviše prinose. U svijetu se kukuruzom svake god. zasije više od 150 mil. ha, a ukupna proizvodnja, ovisno o godini, prelazi 700 mil. t. Glavno je područje uzgoja tzv. kukuruzni pojas u SAD-u, gdje se proizvede više od 40% ukupne svj. proizvodnje. Ostali su veći proizvođači kukuruza Kina, Brazil, Meksiko i Argentina. Prema svojstvima zrna razlikuju se podvrste: zuban, tvrdunac, šećerac, kokičar, škrobni (brašnasti, mekunac), voštani, pljevičar poluzuban i škrobni šećerac. Oplemenjivači su stvorili velik broj hibrida kojima je prinos zrna znatno povećan u odnosu na stare sorte. Uz pravilnu agrotehniku prinosi današnjih hibrida dostižu i 20 t/ha. Kukuruz se najviše koristi za hranidbu stoke, i to kao suho zrno, silaža vlažnoga zrna i silaža cijele biljke. Koristi se i u prehrani ljudi. Od kukuruza se danas proizvodi više od 500 različitih industr. prerađevina. Njegova potrošnja u svijetu, pretežno za hranidbu stoke i kao sirovina za industr. preradbu (etanol), sve se više povećava.
Proso (Panicum sp.) biljka je toplih i sušnih područja. Najviše se uzgaja u Africi (Nigerija, Sudan) i Aziji (Indija), i to vrsta Pennisetum glaucum. U Europi se uzgajaju obično proso (P. miliaceum) i talijansko proso (P. italicum). Oljušteno zrno koristi se u prehrani ljudi, a neoljušteno u hranidbi stoke.
Sirak (Sorghum bicolor) vrlo je važna žitarica u većem dijelu Afrike i dijelu Azije. Osim za prehranu ljudi, koristi se i za hranidbu stoke, i to kao zelena krma, sijeno ili silaža. Sirak metlaš koristi se za izradbu metli i četaka. Najveći su proizvođači sirka SAD, Indija, Nigerija, Meksiko i Sudan.
Heljda (Fagopyrum esculentum) slabo je zastupljena u odnosu na ostale žitarice. Koristi se u prehrani ljudi kao kaša ili brašno. Zbog duge cvatnje dobra je paša za pčele. Najveći su proizvođači Rusija i Kina.
Povijest i podrijetlo
Žitarice potječu iz različitih krajeva svijeta. Pšenica se iz Azije i juž. Europe raširila na druge kontinente. U Novom svijetu (Amerika, Australija) nije bila poznata do njihova otkrića. Uzgajala se 6500 god. pr. Kr. u Iraku, 6000 do 5000 god. pr. Kr. u Egiptu i Maloj Aziji te 5000 do 4000 god. pr. Kr. u sr. Europi i na Balkanu. Raž potječe iz jugozap. Azije i jugoist. Europe. Kao kulturna biljka bila je poznata potkraj brončanoga doba. U I. i II. st. pr. Kr. uzgajala se na prostoru današnje Ukrajine. Ječam je jedna od najstarijih žitarica. Ima dva glavna (istočnoazijsko i abesinsko) i jedno sporedno (prednjoazijsko) središte podrijetla. U Egiptu se uzgajao prije 6000 do 7000 god., a u Asiriji, Babilonu, Kini i Indiji prije 5000 godina. Uzgajali su ga i stari Grci i Rimljani. Za zob se smatra da potječe iz Europe, Azije i Afrike (Etiopija), ali je u kulturu uvedena u Europi. U divljem stanju raširena je u Južnoj Americi, a kao korov raste u srednjoj i juž. Europi. U Europi se uzgajala 1700 do 1500 god. pr. Kr. Tritikale je stvorio čovjek u XIX. st. križanjem pšenice i raži. Odlikuje se nizom osobina obaju roditelja. O podrijetlu kukuruza postoji nekoliko teorija. Najprihvatljivija je ona prema kojoj je kukuruz podrijetlom iz Srednje Amerike (Meksiko). Vjerojatno ga je Kolumbo nakon povratka iz Amerike donio u Europu (1492) jer je već 1494. u Italiji bio objavljen prvi pisani dokument u kojem se opisuje kukuruz. U Meksiku su nađene i mnogobrojne forme kukuruza; u divljem stanju susreću se biljne vrste bliske kukuruzu – teozinta i gama, koje s kukuruzom daju hibride. Ondje su u iskopinama otkriveni i najstariji ostatci kukuruza, koji potječu iz razdoblja od prije 4500 do 8000 godina. Riža je podrijetlom iz jugoist. Azije. U Kini se uzgajala nekoliko tisuća god. pr. Kr. Za sirak se smatra da je podrijetlom iz sr. Afrike, a proso iz srednje i ist. Azije. Sirak se uzgajao u Africi prije 5000 god., u Kini prije 3000 god., a u sr. Aziji prije 2500 godina. U Europu je uvezen preko Genove i Venecije u XV. st. Proso se za ljudsku prehranu upotrebljavalo u mlađem kamenom dobu. Heljda je podrijetlom iz brdskih područja srednje i sjeveroist. Azije, odakle su ju Mongoli prenijeli u Europu.
Gospodarska važnost
Žitarice su vrlo značajne za prehranu ljudi i stoke, u industr. preradbi, po udjelu u svj. trgovini, po površinama na kojima su zasijane u svijetu, po ukupnoj proizvodnji i genetskom potencijalu za rodnost. Proizvodi od žitarica kao osnovna ljudska hrana za većinu čovječanstva imaju strateški značaj. Žitarice se koriste za proizvodnju brašna, tjestenina, alkohola, piva, a iz klica nekih žitarica dobiva se ulje. Njihova uporaba kao sirovine u industriji vrlo je velika i stalno se proširuje novim asortimanom industr. proizvoda. Slama žitarica, osobito raži, u prošlosti se koristila za pokrivanje kuća i stočnih nastambi. Koristi se kao stelja za stoku te za izradbu predmeta za kućanstvo, za proizvodnju celuloze, ploča i nekih kem. proizvoda.
Žitarice su najvažnije ratarske kulture u poljoprivr. proizvodnji u svijetu. Od ukupno 1,42 mlrd. ha obradivih površina u svijetu (2005), žitaricama je bilo zasijano 687 mil. ha ili 48%.
Najveće površine zasijane su pšenicom, kukuruzom i rižom. Najveći su uvoznici žitarica Japan, Meksiko, Južna Koreja i Španjolska, a najveći izvoznici SAD, Francuska, Kanada, Argentina i Australija.
Površine, prinosi i proizvodnja žitarica u svijetu (2007)
| Kultura |
Površina (tis. ha) |
Prinos (t/ha) |
Proizvodnja (tis. tona) |
| pšenica |
217 433 |
2,79 |
607 045 |
| raž |
6 892 |
2,28 |
15 749 |
| ječam |
56 609 |
2,40 |
136 209 |
| zob |
11 952 |
2,17 |
25 991 |
| tritikale |
3 739 |
3,36 |
12 599 |
| kukuruz |
157 874 |
4,97 |
784 786 |
| riža |
156 953 |
4,15 |
651 742 |
| sirak |
43 795 |
1,47 |
64 589 |
| proso |
35 836 |
0,88 |
31 875 |
| heljda |
2 935 |
0,83 |
2 461 |
| Ukupno |
694 018 |
– |
2 333 046 |
Proizvodnja žitarica u Hrvatskoj
U Hrvatskoj se uzgajaju sve žitarice osim riže. Od ukupnih površina oranica i vrtova (847 000 ha) u 2007. žitaricama je bilo zasijano 558 590 ha ili 66%. Najvažnija je žitarica kukuruz koji se uzgaja na najvećim površinama. U posljednjih 10 god. kukuruz se uzgajao na 300 000 do 400 000 ha, a ukupna godišnja proizvodnja iznosila je od 1,5 do 2,5 mil. t. Prosječni su prinosi kukuruza u Hrvatskoj niski (4,94 t/ha, 2007) s obzirom na to da njegovi hibridi imaju znatno veći potencijal rodnosti te se mogu ostvariti prinosi i do 20 t/ha. Nakon kukuruza, po proizvodnji i površinama na kojima se sije, dolazi pšenica. Ovisno o godini, sije se na 150 000 do 240 000 ha, a ukupna je godišnja proizvodnja od 600 000 do 1 000 000 t. Nakon pšenice, po zasijanim površinama slijedi ječam. Ostale žitarice – zob, raž, tritikale, sirak, proso i heljda – siju se na znatno manjim površinama.
Površine, prinosi i proizvodnja najvažnijih žitarica u Hrvatskoj (2007)
| Kultura |
Površina (tis. ha) |
Prinos (t/ha) |
Proizvodnja (t) |
| kukuruz |
288 |
4,94 |
1 424 529 |
| pšenica |
175 |
4,64 |
812 347 |
| ječam |
59 |
3,82 |
225 265 |
Genetski potencijal rodnosti domaćih hibrida kukuruza i sorata pšenice i ječma vrlo je visok te se mnogi naši hibridi i sorte uzgajaju i u inozemstvu.
