vrtna umjetnost (vrtna arhitektura), oblikovanje vrtova, perivoja i parkova s pomoću zelenila, staza, kipova i manjih građevnih zahvata. Vrtna se umjetnost često naziva i hortikulturom (→ hortikultura), premda ona u užem smislu označuje kulturu uzgoja bilja, poglavito cvijeća, podizanje vrtova uz obiteljske kuće, osmišljavanje cvjetnih uresa grada, a do druge polovice XIX. st. ozelenjivanje gradskih prostora (tzv. gradsko zelenilo), koje ima ekološko i rekreativno značenje. Premda se pojmovi vrt, perivoj i park mogu rabiti kao istoznačnice, oni imaju i različita značenja pa su otuda moguće i razlike između vrtne, parkovne i pejzažne umjetnosti ili arhitekture. Vrtom se najčešće naziva prostor koji je usko vezan uz arhitektonski objekt (vila, dvorac, palača) te ga uljepšava i funkcionalno i estetski nadopunjuje. Park je mnogo veći od vrta, što omogućuje znatnu zastupljenost drveća, raznolikost sadržaja i objekata. – Vrtna umjetnost u Hrvatskoj razvijala se istodobno s europskom i pod njezinim utjecajem. Prisutna je od rimskog doba (Veli Brijun), a najvrjednija su ostvarenja dubrovački renesansni vrtovi (Gučetićev ljetnikovac u Trstenom), romantičarski perivoj Maksimir u Zagrebu te perivoji uz dvorce sjeverne Hrvatske, a u XX. st. Krešimirov park u Zagrebu C. Jegliča (1937). (→ park)
