Veljkov, Aleksandar, mađarski kemičar srpskog podrijetla (Budimpešta, 6. V. 1847 – Budimpešta, 29. IV. 1878). Na Sveučilištu u Budimpešti studirao prirodne znanosti i nakon ljekarničkoga tečaja 1868. postao magistar farmacije. Iste je godine u Berlinu upisao studij kemije, a doktorirao je 1869. na Sveučilištu u Beču. Bavio se kemijom naftalena te pripravom dvostrukih soli berilija, aluminija, platine i paladija. God. 1871. bio je izabran za asistenta, zatim docenta na Politehnici u Budimpešti. U Zagrebu se 1875. prijavio na natječaj te je na Matematičko-prirodoslovnom odjelu Mudroslovnoga (poslije Filozofskoga) fakulteta postao prvi profesor kemije na Sveučilištu u Zagrebu. Prva predavanja (o povijesti kemijskih teorija) i laboratorijske vježbe za studente započeo je u ljetnom semestru školske god. 1875/76., a zatim je predavao opću eksperimentalnu kemiju, analitičku kemiju, kvalitativnu i opću kemiju i kemiju ugljikovih spojeva. Iako je zbog prerane smrti djelovao u Zagrebu vrlo kratko, utemeljio je nastavu kemije na Sveučilištu, opremio kemijski laboratorij i obavio velik dio posla za osnivanje novoga kemijskog zavoda.