umjetna inteligencija (UI, prema engl. akronimu AI, od Artificial Intelligence), dio računalstva koji se bavi razvojem sposobnosti računala da obavljaju zadaće za koje je potreban neki oblik inteligencije; također oznaka svojstva neživog sustava koji pokazuje inteligenciju (inteligentni sustav).
Razvoj umjetne inteligencije temelji se na tzv. strojnom učenju, tj. neuronskim mrežama, što takvim sustavima omogućuje svladavanje velike količine znanja, komunikaciju s čovjekom (prirodnim jezikom) ili nekim drugim neživim sustavom, učenje na temelju iskustva, donošenje zaključaka, prilagodljivo ponašanje, složeno planiranje i dr., pri čemu su, za razliku od čovjekove sposobnosti da istodobno obavlja raznovrsne funkcije, današnji inteligentni sustavi još uvijek specijalizirani za uži raspon mogućnosti.
Prema stupnju inteligencije, dijeli se na tzv. jaku i slabu: slaboj umjetnoj inteligenciji, kojoj pripadaju svi do danas osmišljeni sustavi, mogu se pripisati tek poneka inteligentna svojstva, a jaka umjetna inteligencija još nije dosegnuta – njezin bi razvoj podrazumijevao inteligenciju jednaku ljudskoj (opća umjetna inteligencija) ili pak snažniju od nje (umjetna superinteligencija), uz doseg stanja svijesti.
Primjena umjetne inteligencije široka je i raznovrsna, danas osobito u području strojnoga prevođenja, ekspertnih sustava, robotike (kinestetička umjetna inteligencija), računalnih igara i simulacija, generiranja teksta i tzv. čavrljanja (chatbotovi), stvaranja glazbe ili slika, računalnoga vida (raspoznavanja uzoraka ili predmeta, analize scene), pretraživanja podataka, automatskoga programiranja, i dr.
Zamisli o umjetnoj inteligenciji pojavljuju se u mitovima, legendama (npr. o Golemu) i književnosti od davnih vremena sve do danas, često izazivajući nelagodu oko mogućnosti da stroj intelektualno nadjača čovjeka. Razvoj umjetne inteligencije započeo je pojavom elektroničkih računala u drugoj polovici XX. st., pri čemu su pristupi i tehnike usvojeni iz raznih disciplina, a napose onih koje se među ostalim bave istraživanjima i mogućnostima načina ljudskoga mišljenja: kognitivne znanosti, matematike, logike, filozofije, psihologije, lingvistike, i dr.
Prve je teorijske radove o umjetnoj inteligenciji 1950-ih objavio Alan Mathison Turing, koji je ujedno osmislio test prema kojem se ispituje inteligencija nekoga stroja (tzv. Turingov test), a prvim takvim računalnim programom smatra se The Logic Theorist (1955). Sustavnija istraživanja provode se od sredine 1950-ih, osobito potaknuta kongresom 1956 (gdje je pojam skovan) na sveučilištu Dartmouth (New Hampshire, SAD), koji je organizirao John McCarthy (1927–2011), kojega se danas smatra začetnikom umjetne inteligencije, kao autora osnovnoga programskog jezika LISP-a (1958). Nakon početnih prognoza o brzom razvoju inteligencije mjerljive s ljudskom, u 1960-ima razvidnom je postala sva složenost toga procesa, pa su se istraživanja usmjerila prema parcijalnim rješenjima: 1961. razvijen je program koji je igrao na razini šahovskoga majstora, 1965. stroj koji se koristio rezolucijom kao metodom logičkoga zaključivanja, iste je godine započeo rad na glasovitom ekspertnom sustavu Dendral, a 1966. stvoren je prvi program za »čavrljanje« ELIZA. U 1970-ima razvijen je programski jezik PROLOG, te potom prvi zaista uporabljivi ekspertni inteligentni sustavi poput MYCIN-a, koji je mogao dijagnosticirati bakterijske krvne infekcije i preporučiti liječenje, iako nije imao dovoljnu širinu znanja; rješenje je pronađeno u umrežavanju više tisuća računalnih procesora, što je ostvareno projektom računala Connection Machine (ujedno prvi primjer umjetne neuronske mreže). Od sredine 1990-ih do danas primjetan je snažan razvoj umjetne inteligencije: šahovski sustav Deep Blue pobijedio je 1997. svjetskoga prvaka Garija Kasparova, od 2011. virtualni asistenti poput Appleove Siri (također Microsoftova Cortana i dr.) upravljaju aplikacijama na temelju glasovnih naredbi, a Google Translate omogućuje sve uspješnije brzo prevođenje s jednoga jezika na drugi. Roboti poduzeća Boston Dynamics, poput humanoidnog Atlasa (2013) i četveronožnog Spota (2016), sposobni su percipirati svoje okruženje te su primjer zavidne motorike i ravnoteže. Programi DALL-E (2021) i Midjourney (2022) osmišljeni su za generiranje digitalnih slika na temelju tekstualnog opisa, a slični su razvijeni i za glazbu. Veliki jezični model ChatGPT (2022) prihvaća upute u obliku teksta, slike ili glasovnih naredbi te se može rabiti za stvaranje tekstova na više jezika i u različitim »stilovima« (primjerice leksikografski, novinski ili književni), za programiranje ili stvaranje mrežnih stranica, rješavanje zadataka i dr., dok se napredni sustavi za potporu vozačima automobila ADAS (akronim od engl. Advanced Driver Assistance Systems) koriste računalnim vidom za unapređenje sigurnosti u vožnji.
Iako je umjetna inteligencija integralni dio računalne tehnologije koji se rabi svakodnevno (poput internetskih preglednika i dr.), njezin razvoj prate pitanja i nedoumice oko autorskih prava, privatnosti podataka, sigurnosti, zlouporabe »lažnoga« sadržaja (tzv. deepfake koji se rabi za stvaranje uvjerljivih slikovnih, audio i videoobmana), kao i izazovi poput tzv. problema crne kutije, odnosno otežane ili čak nemoguće procjene namjere i posljedica korištenja takvih sustava zbog načina na koji složeni algoritmi strojnog učenja internaliziraju podatke. Stoga se, osobito pojačano u novije doba, usporedno s tehnološkim razvojem sustava umjetne inteligencije otvaraju mnogobrojna etička i pravna pitanja u vezi s mogućnosti, opravdanosti i ograničenjem njezine primjene.
