Ugljan, otok u sjevernodalmatinskom otočju (zadarska skupina); obuhvaća 51,05 km² sa 5666 st. (2021). Izdužen je u dinarskom smjeru (sjeverozapad–jugoistok); dug je 22 km, širok do 3,8 km. Od kopna je odvojen Zadarskim kanalom, a od mnogobrojnih otoka i otočića na zapadu Srednjim kanalom. S Pašmanom na jugoistoku spaja ga cesta koja vodi mostom preko prolaza Ždrelca (prokopan 1883). Građen je od vapnenca i dolomita. Najviši vrhovi (Šćah, 288 m; Veli vrh, 265 m; Kobiljak, 200 m) nalaze se uz zapadnu obalu. Duljina obalne linije iznosi 78,7 km, a koeficijent je razvedenosti 3,1. Glavne uvale: Sutomišćica, Kukljica (istočna obala), te Muline, Prtljug (Prkljug), Lamjana Vela i Mala (jugozapadna obala). Ugljanu pripadaju otočići koji leže tik uz obalu: Jidula, Galevac, Ošljak, Mišnjak, te Veli Školj, Bisage, Golac i Karantunić. U blizini obradivih površina u sjeveroistočnom dijelu otoka leže sva naselja: Kali (1585 st.), Preko (1250 st.), Ugljan (1024 st.), Kukljica (628 st.), Lukoran (478 st.), Sutomišćica (380 st.) i Poljana (321 st.). Uzgoj masline, vinove loze, smokve, povrća. Ribarstvo; u uvali Lamjana Mala ribogojilište (lubin, lovrata, japanski pagar) i uzgoj školjaka (dagnja). Turizam; marine. Trajektna veza Preko–Zadar. Psihijatrijska bolnica. – Najstariji tragovi naseljenosti potječu iz neolitika (kameno oruđe iz Ugljana i Kukljice) i željeznoga doba (gradine Čeljank u Mulinama, Kuran u Ugljanu, Šćah u Lukoranu, Sv. Mihovil u Preku i Orjak u Kalima). U antici je Ugljan bio dio zadarskog agera; u uvali Muline sačuvani su villa rustica, mauzolej, gospodarski objekt za preradbu ulja (I. st.) te ostatci starokršćanske bazilike sv. Ivana. U pisanim vrelima otok Ugljan najranije spominje rimski pisac Plinije Stariji (I. st.) pod nazivom Lissa, a pod današnjim je imenom prvi put zabilježen 1325. Na samom otoku nalazi se više srednjovjekovnih crkava, a na obližnjem otočiću Galevcu (Školjić, Lazaret) samostan franjevaca trećoredaca sv. Pavla Pustinjaka (XV. st.) s crkvom sv. Pavla i bogatom zbirkom glagoljskih knjiga. U naselju Ugljan nalazi se nekadašnji franjevački samostan sv. Jeronima (danas samostan redovnica Kćeri milosrđa sv. Franje), koji je 1430. dao sagraditi zadarski plemić Šimun Benja. Ondje se čuva nadgrobna ploča modruškoga biskupa Š. Kožičića (Benje) te Ugljanski poliptih (sredina XV. st.), rad Ivana Petrova iz Milana, važno djelo hrvatskoga srednjovjekovnog slikarstva. Jedini sačuvani spomenik fortifikacijske arhitekture na otoku je utvrda Sveti Mihovil, u sklopu koje se nalazio i benediktinski samostan. Od XVI. st. velike posjede na otoku (poglavito u općinama Preko i Sutomišćica) držali su zadarski dominikanci. Iz XVII. st. potječe barokni ljetnikovac zadarske obitelji Lantana u Sutomišćici (1686) te dvorac Califfi (poslije Brčić) u Ugljanu. Na otoku je tijekom povijesti bila snažna tradicija glagoljaštva.
