struka(e): |
Teofrast iz Ereza
grčki filozof
Rođen(a): Erez, otok Lezb, oko 372. pr. Kr.
Umr(la)o: Atena, oko 287. pr. Kr.

Teofrast iz Ereza (grčki Θεόφραστος, Theóphrastos, latinski Theophrastus), grčki filozof (Erez, otok Lezb, oko 372. pr. Kr.Atena, oko 287. pr. Kr.). Bio je Aristotelov učenik, te je nakon njegove smrti preuzeo vodstvo peripatetičke škole. Teofrastova filozofija razlikuje se od Aristotelove po empirijskoj usmjerenosti i skepticizmu. Sačuvani odlomak njegove metafizike problematizira odnos svijeta i Boga kao čistoga oblika, transcendentnoga, odvojena od svijeta, a ipak imanentnoga svijetu kojega je prvi pokretač. U ulomcima sačuvana Teofrastova rasprava Postavke filozofa prirode (Φυσιϰῶν δόξαι), bila je glavno vrelo kasnijega znanja o predsokratovcima. Uz Eudema započeo je istraživanje o hipotetičkom i disjunktivnom sudu. Spis Karakteri (Ἠϑιϰοὶ χαραϰτῆρες), zbirka opisa 30 moralnih tipova, prvi je poznati pokušaj sustavne tipologije ljudskih karaktera te je znatno utjecao na slična kasnija djela (npr. Jeana de La Bruyèrea).

Smatra se utemeljiteljem botanike. Uz Dioskorida Pedanija postavio je osnove farmakognoziji. Bavio se sistematikom, ali nije pridavao bitno značenje generativnim biljnim organima (na kojima se temelji klasifikacija biljnoga sustava Carla von Linnéa), nego je esencijalnima smatrao korijen, stablo, grane. Ostavio je opsežne spise, o kojima je podatke sakupljao ponajviše od tadašnjih ljekarnika (pharmakopṓlai), ali i od sakupljača podzemnih biljnih organa (rhizotómoi). U velikim botaničkim djelima O istraživanju biljaka (Περì φυτῶν ‛ıστορίας – De historia plantarum) i O uzrocima biljaka (Περì φυτῶν αἰτıῶν – De causis plantarum) opisao je i klasificirao više od 500 vrsta biljaka (pretežno kultivirane svojte i one podrijetlom s područja Grčke) te dao znanstvene nazive biljkama i njihovim dijelovima. Djelo O istraživanju biljaka postalo je temelj istraživanja i klasificiranja biljaka do XVIII. st. Sastoji se od deset svezaka od kojih je devet sačuvano: u I. svesku opisuje se biljna anatomija, u II–V. uzgoj, tretiranje bolesti i uporaba ponajviše drvenastih vrsta, VI. svezak opisuje zeljaste trajnice, VII. povrtne vrste i njihovu kultivaciju, VIII. žitarice i grahorice, a IX. svezak biljne smole, sokove i droge namijenjene liječenju. O medicinskim svojstvima biljaka najviše je raspravljao u IX. svesku, autentičnost kojega je međutim dvojbena. Djelo O uzrocima biljaka sastoji se od šest svezaka: I. svezak govori o biljnom rastu i razmnožavanju, II. o okolišnim čimbenicima koji utječu na biljke, III. o uzgoju biljaka, IV. o podrijetlu i uzgoju žitarica, V. o biljnim bolestima, a VI. svezak o okusima i mirisima biljnih svojti.

Napisao je također velik broj djela iz fizike, meteorologije, astronomije i mineralogije: O fizici (Περὶ φυσιϰῶν), O vjetrovima (Περὶ ἀνέμων), O vatri (Περὶ πυρός), O vodi (Περὶ ὕδατος), O Demokritovoj astronomiji (Περὶ τῆς Δημοϰρίτου ἀστρολογίας), O dragom kamenju (Περὶ λίϑων) i dr. Po njem je nazvan krater na Mjesecu (Theophrastus) te jednogodišnji širokolisni korov iz porodice sljezova (Teofrastov mračnjak, Abutilon theophrasti).

Citiranje:

Teofrast iz Ereza. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/teofrast-iz-ereza>.