stupor (lat.: obamrlost), stanje krajnje motoričke zakočenosti, obilježje kojega je prekid svakoga dodira s okolinom. Bolesnik ne govori, ne reagira na vanjske podražaje, ne uzima hranu ni vodu, a stječe se dojam da ne čuje kad mu se obraća. Opažanje pritom nije poremećeno, pa se bolesnik poslije može sjećati događaja iz toga razdoblja. Stupor može biti uvjetovan organskim oštećenjima mozga, ali je češće psihogenoga karaktera (posljedica depresivnog ili shizofrenoga poremećaja). Razlikuju se katatoni, depresivni, afektivni i histerični stupor. Poseban je oblik stupora katalepsija.
