sopran (tal. soprano, od pučki lat. *sup/e/ranus: gornji), najviši ženski glas. Termin se susreće već potkraj XIV. st., a današnje značenje dobio je tijekom XVII. i XVIII. st. Tada su sopranske dionice pjevali i muški pjevači kastrati sopranisti. Obični mu je opseg od malog a do c³, ali dopire do maloga g i u visinama do f³. Do prvih desetljeća XIX. st. razlika među sopranima i mezzosopranima nije bila u opsegu glasa, nego u njegovoj boji i u položajima u kojima je pisana glavnina dionice. S razvojem operne dramaturgije soprani se počinju dijeliti na tri glavne kategorije: lirske, tzv. lirico-spinto (hrv.: mladodramske) i dramske soprane, te unutar njih na lirsko-koloraturne i dramsko-koloraturne soprane. Suvremeni je uzor lirskoga soprana Mirella Freni, dramskoga Birgit Nilsson, lirico-spinto soprana Renata Tebaldi, dramsko-koloraturnoga Joan Sutherland, a lirsko-koloraturnoga Anna Netrebko. Maria Callas ne podliježe nikakvoj klasifikaciji jer je mogla pjevati sve skladano za ženski glas.
