sitotisak, tehnika plošnoga tiska protiskivanjem boje kroz tiskovnu formu, kojoj su tiskovni elementi propusni za boju, a slobodne površine nisu; također serigrafija (prema lat. sericus: svilen) ili svileni tisak. Tiskovna forma (tzv. sito) najčešće se izrađuje od svilene ili sintetičke tkanine, ili metalne mrežice napete na okvir, a prevučene fotoosjetljivom emulzijom. Na nju se polaže transparentni predložak željenog otiska, koji se osvjetljivanjem kontaktno kopira na sito, na kojem nakon daljnje obradbe na osvijetljenim dijelovima ostaje emulzija, pa ono postaje za boju nepropusno (slobodne površine), a na ostalim dijelovima ostaje propusno (tiskovni elementi). Otisak se ostvaruje protiskivanjem bojila kroz tiskovne elemente s pomoću gumenoga noža (rakel). U osnovnom položaju tiskovna forma udaljena je od tiskovne podloge 3 do 5 mm; pritiskom noža, sito na mjestu pritiska dodiruje podlogu, a nakon toga se, uslijed svoje elastičnosti, ponovno odvaja od nje, čime se sprječava sljepljivanje. Tiskati se može na najrazličitije tiskovne podloge, bile one upojne ili ne. Zato se sitotisak rabi za tisak posjetnica, letaka i sličnih tiskovina na papiru, te tiskanje na majice i druge tekstilije, kao i na keramičke, staklene, metalne i druge uporabne predmete. Već prema vrsti podloge ovisi njezina priprema za tisak, kao i izbor noža i tiskarske boje. Osim prema vrsti podloge, boje za sitotisak razlikuju se i prema načinu pripreme (boje koje se razrjeđuju razrjeđivačima ili vodom, dvokomponentne boje) i prema otisku (sjajni ili matirani otisak, otisak s posebnim efektom). Strojevi za sitotisak mogu biti ručni, poluautomatski i automatski. Kako se sitotiskom na tiskovnu podlogu nanosi razmjerno debeli nanos boje, njezino sušenje pospješuje se npr. u sušnom tunelu, ili se otisci odlažu odvojeno jedan od drugoga. Sitotisak se također koristi i kao umjetnička grafička tehnika.
