sinoda (grč. σύνοδος: sabor, vijeće, skupština), u kršćanstvu, u širem smislu, svaki crkveni sabor (→ koncil); u užem smislu, samo mjesni ili pokrajinski crkveni sabor (pokrajinski koncil). U povijesti Crkve prve mjesne sinode zasjedale su već u II. st. i na njima su se okupljali biskupi i svećenici radi rješavanja dogmatskih, moralnih ili disciplinskih pitanja. Sredinom III. st. mjesne sinode prerasle su u pokrajinske. Poznate sinode bile su održane u Arlesu (314), Aleksandriji (318), Sardici (342–343), Rimu (382), Kartagi (418), Orangeu (529), Toledu (633) i Sutriju (1046). Iz hrvatske crkvene povijesti poznate su dvije splitske sinode (925. i 928). U Katoličkoj crkvi utemeljena je Biskupska sinoda (1965), reprezentativni i savjetodavni organ te crkve. U pravoslavlju sinoda ima posebno značenje (→ sinod). U protestantizmu je sastav i djelokrug sinode veoma različit. Sastavljena je od duhovnih i svjetovnih predstavnika, a može biti mjesna, okružna, pokrajinska i zemaljska (generalna).
