Balenović, Krešimir

Balenović, Krešimir, hrvatski organski kemičar (Zagreb, 17. V. 1914Zagreb, 25. II. 2003). Diplomirao (1937) i doktorirao (1939) na Kemijskom odsjeku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Godine 1942–43. bio na specijalizaciji u Segedinu kod nobelovca A. Szent-Györgyija. Profesor na Farmaceutskom fakultetu u Zagrebu (1945) i Prirodoslovno-matematičkom fakultetu (od 1946. do umirovljenja), gdje je bio predstojnik Zavoda za organsku kemiju i biokemiju (1946–70). Razvio suradnju s privredom i s Institutom »Ruđer Bošković«, na kojem je 1954–58. sudjelovao u projektiranju i gradnji laboratorija za organsku kemiju i biokemiju. Objavio više od 100 znanstvenih radova s područja prirodnih organskih spojeva, aminokiselina, alkaloida, sumpornih organskih spojeva i poliketona. Međunarodni ugled stekao osobito radovima o kemiji i stereokemiji aminokiselina, sintezi antibiotika sulforafena i kemiji poliketona. Surađivao s hrvatskim nobelovcima L. Ružičkom i V. Prelogom te znatno utjecao na razvoj organske kemije i biokemije u nas. Od 1958. izvanredni, a od 1975. redoviti član HAZU (do 1991. JAZU), dobitnik Nagrade za životno djelo (1985).

Citiranje:
Balenović, Krešimir. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 19. 1. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=5492>.