Sava

Sava (madž. Száva, njem. Sau i Save), rijeka u Europi, desni pritok Dunava; duga je 946 km s porječjem od 95 835 km². Nastaje sutokom dvaju izvorišnih tokova u Julijskim Alpama (Slovenija) – Save Dolinke (50,5 km) i Save Bohinjke (31 km). Porječju Save pripada 69,6% teritorija Bosne i Hercegovine, 57,3% teritorija Slovenije, 49,6% teritorija Crne Gore, 44,7% teritorija Hrvatske i 17,8% teritorija Srbije; rijeka odvodnjava i 115 km² teritorija Albanije. Dolina Save ide u red značajnih europskih plovnih putova.

Porječje i hidrografske osobine

Neposredno porječje Save obuhvaća prostor bez porječja desnih pritoka (Kupa, Una, Vrbas, Bosna, Drina i Kolubara); tako određeno porječje obuhvaća 37 060 km² ili 38,5% površine ukupnoga porječja Save. Njezino posredno porječje ima izduljen oblik, uglavnom u smjeru zapad–istok s blagim nagibom prema jugoistoku. Zbog hidrografskih osobina Sava se dijeli na gornju Savu (od izvora do Sutle), srednju Savu (od ušća Sutle do ušća Bosne) i donju Savu (od ušća Bosne do utoka Save u Dunav).

Gornja Sava odvodnjava jugoistočne ogranke Alpa i dijelove slovenskog dinarskoga područja. Prosječna je nadmorska visina 590 m. Sava Dolinka izvire iz vrela Nadiže u Julijskim Alpama (1222 m nadmorske visine), nakon kratkotrajna poniranja izbija na površinu kraj sela Rateče i otječe uskim kanjonom prema istoku do Radovljice; Sava Bohinjka izvire u južnom podnožju Triglava na visini od 830 m, protječe Bohinjskim jezerom i istoimenom uskom dolinom otječe na sjeveroistok prema Radovljici (410 m nadmorske visine), odakle počinje jedinstveni tok Save. Od sutoka izvorišnih tokova Sava otječe prema jugoistoku ulazeći u Kranjsko-ljubljansku kotlinu. U tom dijelu Sava prima od važnijih pritoka Tržičku Bistricu, Kokru i Kamnišku Bistricu s lijeve strane te Soru i Ljubljanicu s desne strane; u okolici Ljubljane Sava zakreće prema istoku i taj smjer uglavnom zadržava nizvodno od Ljubljanice, odakle se počinje probijati uskom kompozitnom dolinom kroz Posavsko hribovje. Sava do Trbovlja blago zavija prema sjeveroistoku, a nizvodno od Trbovlja prema jugoistoku sve do Zagreba. Nizvodno od Krškoga Sava ulazi u široko dolinsko proširenje Krško-brežiške zavale; u dijelu toka između Ljubljanice i ulaska u Hrvatsku, odakle počinje sr. dio toka, Sava prima od važnijih pritoka Savinju i Sutlu s lijeve strane te Mirnu i Krku s desne strane.

Neki hidrografski pokazatelji za rijeku Savu i njezine dijelove

 

Srednja i donja Sava odvodnjava ravničarske terene s obiju strana obala, dio brdskoga područja Slavonije i dijelove prigorskih krajeva u Hrvatskoj i sjevernoj Bosni. Pred Zagrebom Sava prima s lijeve strane pritok Krapinu, a nizvodno od Podsuseda poprima istočni smjer otjecanja. Kraj Ivanje Reke ponovno skreće na jugoistok i vijuganjem prolazi Lonjskim poljem. Kraj Siska prima s desne strane Kupu, dok s lijeve strane rijeka Lonja više desetaka kilometara održava gotovo usporedno otjecanje sa Savom, koja u tom dijelu toka ima korito povišeno od okolnih terena (posljedica velikih aluvijalnih nanosa koje donosi gornja Sava). Nizvodno od Jasenovca, nakon utoka Une s desne strane, Sava ponovno poprima smjer otjecanja prema istoku; između Une i Drine glavnina voda dolazi s juga, iz Bosne, dok je od sjevernog pritoka značajnija jedino Orljava. Una, Vrbas, Ukrina, Bosna i Drina zajedno donose u Savu 1149 m³ vode u sekundi, što je čak 68% od protoka Save na njezinu ušću u Dunav. U tom dijelu Sava zbog vijuganja često mijenja smjer otjecanja, ali u osnovi zadržava smjer prema istoku. Nakon utoka Drine, koja je njezin vodom najbogatiji pritok (371 m³/s ili 22% protoka Save na ušću u Dunav), Sava čini velik zavoj nizvodno od ušća Bosuta, zavija na jug sve do Šapca, zatim teče na istok do ušća Kolubare, gdje ponovno naglo zavija prema sjeveroistoku i u tom smjeru otječe do ušća u Dunav kraj Beograda.

Vodni režim

Porječje gornje Save nalazi se u području planinsko-brdskoga reljefa s mnogobrojnim kotlinama.

Hidrografske osobine dijelova porječja rijeke Save

*voda prikupljena od neposrednoga porječja srednje i donje Save

Prosječne godišnje oborine (1570 mm) i koeficijent slijevanja (0,68) vrlo su visoki, pa je gornja Sava glavna »hraniteljica« vodom cijeloga savskoga toka. Vodostaj Save kraj Radovljice (Slovenija) pokazuje tzv. predalpski režim, pretežno snježno-kišni s malim zimskim, većim proljetnim (topljenje snijega) i ranim ljetnim vodama te približno istim proljetnim i jesenskim visokim vodama; zimski minimum izraženiji je od ljetnoga, a proljetni maksimum nešto je manji od jesenskog, ali s duljim trajanjem. Režim voda srednje i donje Save također je snježno-kišni tip, ali nešto modificiran zbog utjecaja velikih južnih pritoka. Kraj Srijemske Mitrovice Sava ima proljetni maksimum (topljenje snijega i kiše), kasnojesenski sekundarni maksimum (kiše), dok je ljetni minimum (velika isparavanja) izraženiji od zimskoga.

Vodne snage

Od izvora do ušća u Dunav visinska razlika rijeke iznosi 1155 m, s prosječnim padom toka od 122 cm/km. To je vrlo velik, ali neravnomjerno raspoređen pad; Sava Dolinka do Radovljice ima prosječni pad od 2195 cm/km, dio gornje Save od Radovljice do ušća Sutle 146 cm/km, a srednja i donja Sava samo 9,1 cm/km; Sava je u srednjem i donjem toku izrazita ravničarska rijeka, dok je u gornjem toku dijelom planinskoga karaktera, a većim dijelom s prijelaznim osobinama; u kompozitnim dolinama i kanjonima prosječni pad iznosi između 15 i više od 1500 cm/km, pa je i veća koncentracija potencijalnih vodnih snaga u gornjem dijelu toka Save. U srednje vlažnoj godini tehnički iskoristivi hidroenergetski potencijali od voda na donjoj granici srednjega protoka procjenjuju se za cijelu Savu na 4,48 TWh el. energije. Porječje Save ima hidroenergetski potencijal 24,42 TWh godišnje. Međutim, iskorištava se samo 3,7% potencijala vodnih snaga njezina neposrednoga porječja, od čega 70% isključivo u njegovu gornjem dijelu (Slovenija). U pogonu su HE Boštanj (32,6 MW), HE Moste (21 MW), HE Medvode (20 MW), HE Mavčiče (38 MW), HE Vrhovo (34,2 MW), HE Tacen.

Plovidba

Redovita plovidba Savom odvija se na odsjeku ušće Save–ušće Kupe (583 km), odnosno Beograd–Sisak (587 km), a povremeno do Rugvice (653 km) samo za brodove nosivosti do 150 tona. Savom nije moguća plovidba za brodove nosivosti više od 3000 tona. Prosječna širina toga plovnoga puta pri srednjem vodostaju iznosi 282 m; dubine su promjenljive, a zbog plićaka mjestimično samo 70 cm. Zbog toga je plovidba pri niskim vodama otežana, pa čak i onemogućena – u prosječno vlažnoj godini plovidba Savom može biti obustavljena i do 35 dana (Jasenovac), u suhoj godini do 65 dana (Bosanska Gradiška), dok ograničenje plovidbe može potrajati i do 6 mjeseci. Od Beograda do Siska registrirano je stotinjak plićaka, od kojih je tridesetak ozbiljna zapreka za plovidbu. Najteži su uvjeti na šamačkom odsjeku, gdje je uvedena pilotska služba. Prosječno je trajanje leda 6 dana kraj Slavonskoga Broda, 9 do 10 dana kraj Srijemske Mitrovice i 14 dana kraj Beograda. Za visokih voda plovidba Savom noću se izbjegava, osobito u odsjecima s oštrim zavojima jer se brodovi mogu nasukati na potopljenim obalama. Od tereta prevladavaju građevni materijal (šljunak, pijesak), nafta i njezini derivati te čvrsta goriva. Uređeno je dvadesetak pristaništa, ali se povremeno obavljaju prekrcaji i na otvorenoj rijeci. Glavna su pristaništa Sisak i Županja (Hrvatska), Brčko i Bosanski Brod (BiH) te Beograd, Srijemska Mitrovica i Srijemska Rača (Srbija).