Saint-Malo [smalọ'], grad i luka u departmanu Ille-et-Vilaine, sjeverozapadna Francuska; 46097 st. (2017). Sagrađen je na stjenovitim granitnim otocima (od kojih je većina utvrđena u XVII. i XVIII. st. prema Vaubanovu projektu) na ušću rijeke Rance u kanal La Manche. Povijesna jezgra grada s katedralom Saint-Vincent (XII–XVII. st., dovršena 1859) i vojvodskom palačom (XV–XVIII. st.; u njoj je do 2019. bio Gradski muzej) opasana je bedemima s kulama (XIV–XVII. st.). Tehnološki institut (osnovan 1994., dio sveučilišta u Rennesu), Nacionalna škola trgovačke mornarice; muzeji, akvarij. Prehrambena i kemijska (proizvodnja kemikalija) industrija; brodogradnja. Razvijen je kulturni i kupališni (mnogobrojne pješčane plaže) turizam. Trgovačka i trajektna luka (veze s Velikom Britanijom – luke Portsmouth, Plymouth i Kanalskim otocima); marina. Rodno mjesto istraživača Jacquesa Cartiera i književnika Françoisa Renéa de Chateaubrianda. Nedaleko od Saint-Maloa, u estuariju rijeke Rance, izgrađena je 1966. prva plimna elektrana na svijetu (do 2011. najveća, kapaciteta 240 MW). – Ime je dobio po velškom redovniku Maclou (Malou) koji se u VI. st. ondje naselio. Razvoj grada započeo je u VIII. st. U srednjem i ranom novom vijeku sjedište biskupije i važna pomorsko-trgovačka luka, osobito se razvivši nakon 1664. kada postaje središte Francuske istočnoindijske kompanije. Pošto je u XVIII. st. izgubio pomorski značaj, grad ubrzo postaje popularna turistička destinacija. Teško je oštećen za bombardiranja u II. svjetskom ratu.
