Rommel [rɔ'məl], Erwin Johannes Eugen, njemački feldmaršal (Heidenheim, 15. XI. 1891 – Herrlingen kraj Ulma, 14. X. 1944). God. 1910. stupio u vojnu službu. U I. svjetskom ratu borio se kao pješački časnik na francuskoj, rumunjskoj i talijanskoj bojišnici. Nakon rata bio je zapovjednik 124. i 13. pješačke regimente (1918–29), potom instruktor u Dresdenskoj pješačkoj školi (1929–33) i na Potsdamskoj vojnoj akademiji (1935–38) te zapovjednik časničke škole u Bečkome Novom Mjestu (1938–39). Za napada na Poljsku zapovjednik Hitlerove tjelesne straže pri Glavnom stanu. God. 1940. zapovijedao je 7. oklopnom divizijom protiv Francuske, a u veljači 1941. bio je upućen u sjevernu Afriku kao zapovjednik njemačkog Afričkoga korpusa, zatim njemačko-talijanske oklopne armije. Tijekom borbi u Africi zbog briljantnih vojnih pothvata stekao je nadimak »pustinjska lisica«. God. 1941. bio je imenovan generalom, a 1942. feldmaršalom. Nakon niza uspjeha bio je poražen u Bitki kraj El Alameina 1942. Premda je tijekom završnih operacija u Tunisu 1943. bio povučen, iste je godine imenovan zapovjednikom grupe armija B u sjevernoj Italiji, a potkraj 1943. zapovjednikom grupe armija u Francuskoj. Njegove su jedinice u jesen 1943. okupirale Istru, razbivši tek formirane jedinice istarskih partizana. Osumnjičen da je sudjelovao u uroti protiv A. Hitlera (neuspjeli atentat 20. VII. 1944), pod prijetnjom likvidacije obitelji bio je primoran počiniti samoubojstvo.
