Roman o Liscu (Le Roman de Renard), francusko djelo u stihu (osmerac) nastalo između 1170. i 1250. Dijeli se na 27 »grana« (branches), odnosno epizoda koje su pisali različiti autori (uglavnom klerici) u različitim razdobljima; jezgru djela sastavio je 1170–75. Pierre de Saint Cloud, a književno su najuspjelije epizode nastale do 1205. Roman prati zgode središnjega junaka, lisca Renarda (zahvaljujući popularnosti djela prema imenu junaka nastala je u francuskom jeziku riječ za lisicu) i njegove odnose s drugim likovima: mačkom Trubertom, vukom Isengrinom, vučicom Hersent (s kojom Renard ima ljubavnu avanturu). Nadahnut Ezopom i latinskim srednjovjekovnim djelom Ysengrinus, roman glavnu značajku basne – antropomorfizam životinjskih likova (Renard utjelovljuje domišljatost, cinizam i intelektualnu nadmoć) nadopunjuje razrađenom satirom feud. ideala udvornosti i viteštva, čime, kao i bogatim parodijskim izrazom, predstavlja vrhunski primjer subverzivne pučke kulture srednjovjekovlja.
