Robba [ro'ba], Francesco, slovensko-hrvatski kipar talijanskog podrijetla (Venecija, oko 1698 – Zagreb, 24. I. 1757). Školovao se u Veneciji. Od 1721. radio u Ljubljani u tada vodećoj klesarskoj radionici Luke Misleja; zbog nesporazuma i materijalnih teškoća preselio se u Zagreb 1751/52. Isprva je bio pod utjecajem toskanskoga klasicizma svojega učitelja Pietra Barate i Berninijeva bujnoga baroknoga kiparstva, potom je oko 1740. razvio osobni stil. Njegova se djela odlikuju naglašenom usmjerenošću figura uvis i izvijanjem tijela u dva smjera u kontrapostu, pri čem njihov nagib često podsjeća na oblik slova S, te produhovljenošću lica. Osobit dojam daje glatka politura kamena i kontrasti boja (pretežito crnoga i bijeloga) mramora. Većina je njegovih kipova uklopljena u arhitekturu oltara koje je sam oblikovao. Svojim se opusom ubraja u najznačajnije majstore slovenskog i hrvatskog baroknoga kiparstva. U Ljubljani je za franjevačku (1728–38) i uršulinsku (1729–44) crkvu izveo više monumentalnih oltara s figurama uklopljenima u razvedeni arhitektonski okvir te Fontanu triju kranjskih rijeka (1743–51). Za zagrebačku crkvu sv. Katarine izradio je oltar sv. Ignacija Loyole (1728–29), a za katedralu oltare sv. Katarine (1732) i sv. Barbare (1738), prenesene u župnu crkvu u Varaždinskim Toplicama. God. 1756. izveo je svoje ponajbolje djelo, oltar Sv. križa za zagrebačku katedralu (preneseno u crkvu Sv. križa u Križevcima).
