Baglivi, Đuro

ilustracija
BAGLIVI, Đuro

Baglivi [baļi'vi], Đuro (pravo prezime Armeno), hrvatski liječnik (Dubrovnik, 8. IX. 1668Rim, 17. VI. 1707). Rano ostao bez roditelja. Školovali su ga dubrovački isusovci, na čiju ga je preporuku 1684. posinio P. A. Baglivi, liječnik u Lecceu u Apuliji. Medicinu studirao u Napulju, promoviran 1688. u Salernu. Učenik i suradnik M. Malpighija u Bologni. Od 1692. u Rimu papinski liječnik te profesor anatomije (od 1696) i teoretske medicine (od 1701) na sveučilištu Sapienza. U svom djelu O medicinskoj praksi (De praxi medica, 1696) prikazao metode i zadaće kliničke medicine upozorivši na važnost kliničkog proučavanja simptoma, anatomskih sekcija, mikroskopskih istraživanja i fizioloških pokusa mjesto ispraznih filozofskih spekulacija onoga doba. U djelu O zdravome i bolesnome motoričkom vlaknu (De fibra motrice et morbosa, 1700) tumačio je da je sjedište fizioloških i patoloških zbivanja u vlaknima pa se tako svrstao u začetnike tzv. fibrilarne patologije. Kao jedan od najistaknutijih predstavnika ijatrofizike najdosljednije primijenio zakone mehanike u tumačenju fizioloških procesa. Bio je jedan od najvećih medicinskih autoriteta svojega doba, a njegova su djela, tiskana na više jezika, imala velik utjecaj na europske kliničare XVIII. stoljeća. Unatoč svjetskoj slavi, uvijek je s ponosom isticao svoje dubrovačko podrijetlo. – Prvi u Hrvata upotrijebio naziv musaeum za prostor u kojem je držao svoju numizmatičku zbirku.

Citiranje:
Baglivi, Đuro. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 31. 5. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=5238>.