struka(e):
Racin, Kočo
makedonski književnik
Rođen(a): Veles, 22. XII. 1908.
Umr(la)o: Lopušnik, 13. VI. 1943.
ilustracija
RACIN, Kočo

Racin, Kočo (pravo ime Kosta Apostolov Solev), makedonski književnik (Veles, 22. XII. 1908Lopušnik, 13. VI. 1943). Pjesnik, novelist, kritičar i romanopisac. Proveo je dio života u ilegali (Veles, Skoplje, Beograd, Zagreb) i na robiji (u Srijemskoj Mitrovici) zbog protudržavne djelatnosti kao angažirani član SKOJ-a i KPJ. Od 1928. do II. svjetskoga rata objavljivao je u lijevo orijentiranim časopisima (Kultura, Literatura) na hrvatskom i srpskom jeziku (pjesma Sinovi gladi; novele Rezultat, U kamenolomu; rasprava O Hegelovoj fiolozofiji). Od 1936. objavljivao je poeziju na makedonskom jeziku. Objavio je s Aleksandrom Aksićem i Jovanom Đorđevićem zbirku 1932., u kojoj se nalazi njegova najpoznatija ekspresionistička pjesma Vatromet. U rukopisu je ostavio Antologiju bola iz 1928. i još oko sto pedeset pjesama. Iz izgubljenoga romana Opijum (Afion) objavljena su 1933. tri kratka ulomka u zagrebačkoj Literaturi. Zbirka Bijela svanuća (Beli mugri, 1939), tiskana ilegalno u Samoboru, sadrži 23 pjesme koje su znatno utjecale na makedonsko pjesništvo. Ispjevane su na gotovo standardnom makedonskom jeziku i odlikuju se metaforičkim i stihotvornim rješenjima do tada nepoznatima u socijalnom i kritičkom realizmu. Ta je zbirka utemeljila makedonski poetski modernizam. Poginuo je kao partizan, u nerazjašnjenim okolnostima, na planini Lopušnik.

Citiranje:

Racin, Kočo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/racin-koco>.