Ptolemejevići (također Ptolemejci ili Lagidi), egipatska dinastija makedonskog podrijetla koja je Egiptom vladala od 305. do 30. pr. Kr. Osnovao ju je Ptolemej I. Soter (vladao od 305. do 284. pr. Kr.), sin Laga iz Eordeje. Soter je, nakon smrti Aleksandra III. Velikoga 322. pr. Kr., kao satrap upravljao Egiptom. Iskoristio je dinastičke borbe što su uslijedile između njegovih generala i Aleksandrovih nasljednika te zagospodario Egiptom. Kada je 305. god. pr. Kr. bio proglašen faraonom, ustoličena je nova XXXIII. dinastija Ptolemejevića. Osiguravši vlast pokrenuo je mnogobrojne reforme političkog i religioznog života Egipta. Za svoju rezidenciju izabrao je Aleksandriju, a upravu zemlje povjerio ljudima makedonsko-grčkoga podrijetla. Utemeljio je Aleksandrijski muzej i knjižnicu. Njegov sin i nasljednik Ptolemej II. Filadelf (vladao od 284. do 246. pr. Kr.) stvorio je od Aleksandrije najistaknutije središte helenističke kulture. Vojnim i diplomatskim sredstvima uspio je, nakon stoljeća propadanja, izgraditi Egipat kao veliku silu istočnog Sredozemlja, koja je u doba vladavine njegova sina Ptolemeja III. Euergeta (vladao od 246. do 222. pr. Kr.), nakon ratova sa sirijskim Seleukidima, dosegnula najveće teritorijalno proširenje. Granice su se protezale od Libije do Male Azije, Palestine i obala Crvenoga mora. Slabljenje ptolemejske države počelo je za vladavine Ptolemeja IV. Filopatora (vladao od 221. do 204. pr. Kr.) i nastavilo se za Ptolemeja V. Epifana (vladao od 204. do 180. pr. Kr.). Protiv njega jačao je otpor samih Egipćana, a počeo ga je ugrožavati i Rim, koji prodire na Istok. Otada u Egiptu traje razdoblje dinastičkih borbi, tijekom kojih su se vladari sve više oslanjali na Siriju, a potom na Rim, koji je sve češće intervenirao u unutrašnjim stvarima Egipta (od 54. pr. Kr. u zemlji su rim. postrojbe). S Kleopatrom VII. se 30. pr. Kr. ugasila dinastija Ptolemejevića na egipatskom prijestolju, a Egipat je postao rimskom provincijom.
