Prohaska, Miljenko, hrvatski kontrabasist, skladatelj, aranžer i dirigent (Zagreb, 17. IX. 1925 – Zagreb, 29. V. 2014). Isprva učio kontrabas, a na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 1956. diplomirao na teoretsko-nastavničkom odsjeku. Bio je član Zagrebačke filharmonije, Simfonijskog i Komornog orkestra Radiotelevizije Zagreb, te Orkestra Jugoslavenske radiotelevizije, a od 1955. do 1989. šef dirigent Plesnog orkestra Radio Zagreba (današnji Jazz orkestar Hrvatske radiotelevizije) kojega je bio jedan od utemeljitelja (1946–47). Bio je član Zagrebačkoga jazz kvarteta i Zagrebačkoga jazz kvinteta. Organizirao je Big Band Simfonijskoga puhačkog orkestra Hrvatske vojske, koji je vodio 1996–98. Utemeljio je i vodio vlastite sastave i orkestre. Surađivao je s mnogim slavnim džezistima poput Johna Lewisa, Johnnyja Griffina, Teda Cursona, Luckyja Thompsona, Arta Farmera, Slidea Hamptona, Arta Taylora i dr., te je svirao u međunarodnim jazz-orkestrima Gerryja Mulligana i Clarka Terryja. Nastupao je u inozemstvu (niz europskih zemalja, SAD) na koncertima, festivalima jazza i u radiotelevizijskim emisijama. Na festivalu u Montereyu 1967. kao gost dirigent vodio orkestar Dona Ellisa koji je izvodio njegove skladbe. Prohaska je jedan od najuglednijih hrvatskih skladatelja jazza, lake orkestralne i zabavne glazbe. Najpoznatija mu je skladba Intima (1962), najsviranija jazz-skladba hrvatskog autora koju su, uz druge njegove skladbe, izvodili mnogi strani sastavi i orkestri (Modern Jazz Quartet, USA Orchestra). Koautor je prve hrvatske rock-opere Gubec-beg (1975). Od 1955. zapaženo je skladao i za film (Ponedjeljak ili utorak V. Mimice, 1966; Gravitacija ili fantastična mladost činovnika Borisa Horvata B. Ivande, 1968; Kiklop A. Vrdoljaka, 1982). Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo (1988) i nagrade Porin (1995).
