STRUKE:

prirodne znanosti

prirodne znanosti, akademske discipline koje obrađuju ukupnost organiziranog i sustavnoga znanja zasnovanoga na iskustvu (opažanje, eksperimentiranje) te na racionalnom uvidu u području prirodne zbilje (prirodne pojave i procesi). Pritom se spoznaje prirodnih znanosti razlikuju od uobičajene osjetilne spoznaje i od nadosjetilnih i nadracionalnih uvida. Prema predmetu, metodi i svrsi prirodne znanosti razlikuju se od društvenih i humanističkih znanosti. U skladu s tim, ne jedinim i ne najprikladnijim kriterijem razdiobe znanosti, u prirodne se znanosti ubrajaju temeljne znanosti o prirodi živoga i neživoga tvarnoga svijeta kao što su fizika, geoznanosti, kemija i biologija, koje se granaju na discipline, koje se preklapaju s disciplinama drugih prirodnih, ali i društvenih znanosti, čineći nove znanstvene grane. U prirodne se znanosti ubraja i matematika premda, prema kriteriju predmetnosti, ona ne spada u realne prirodne znanosti nego u formalne znanosti bez obzira na to što se njezini rezultati primjenjuju i u prirodnim i u društvenim znanostima. Neke od prirodnih znanosti gotovo su nezamislive bez matematike (egzaktne znanosti, → egzaktan), dok su druge o njoj manje ovisne. Razlikuju se osnovne (fundamentalne) i primijenjene prirodne znanosti. Primijenjene, kao npr. medicina i tehnika, koriste rezultate osnovnih znanosti.

Prirodne znanosti nastale su i razvijale se u sklopu filozofije, tako da se za njih dugo zadržao naziv prirodna filozofija (philosophia naturalis). Od sred. XIX. st. sve se češće upotrebljavao naziv znanstvenik umjesto filozof prirode. Znanje o prirodi u starih je naroda i kultura bilo pomiješano s mitskim i religijskim odredbama, a služilo je isključivo za praktične potrebe (npr. kalendar). U starih se Grka prirodne znanosti oslobađaju neznanstvenih predodžbi i utemeljuju se na empirijskom i racionalnom istraživanju prirode, što je postala intelektualna osnova zapadnoeuropske znanosti. Grčka prirodna znanost bila je isključivo teorijska. U novovjekovnim prirodnim znanostima pojavljuje se još jedna odrednica: njihova pragmatičnost i povezanost s tehnikom i s gospodarstvom. Prirodna je znanost usmjerena na ovladavanje prirodom (→ bacon, francis). Paradigma znanstvenosti postaje mehanika, u kojoj se ujedinjuju eksperiment i matematičke metode (→ galilei, galileo). Ona je osnova tzv. mehanicističkoga svjetonazora. Utemeljena na strogim kauzalnim zakonima, ona omogućuje predviđanje, što se najčešće smatralo osnovnim ciljem prirodnih znanosti. Predvidljivost događanja u prirodi postala je osnovom tzv. znanstvenog determinizma (→ laplace, pierre simon de), koji je bio prihvatljiv u tzv. klasičnoj znanosti, ali ne i u kvantnoj fizici koja proučava pojave mikrosvijeta, u kojem ne vrijede strogi kauzalni zakoni kao u makrosvijetu. Tu se prirodna znanost na određeni način približuju društvenim znanostima, što se očituje i u sličnosti metode (statistička metoda). Smatra se da su prirodne znanosti objektivne i vrijednosno neutralne s obzirom na predmet istraživanja, što ih čini drugačijima od društvenih znanosti, kojih zakoni nisu univerzalni kao zakoni prirodnih znanosti.

Citiranje:
prirodne znanosti. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 29. 11. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=50446>.