pravo okoliša, pravne norme koje se odnose na zaštitu i očuvanje okoliša te gospodarenje okolišem. Zbog sadržajne raznolikosti pravnih normi koje čine pravo okoliša nije ga moguće svrstati ni u jednu tradicionalnu granu prava, nego se u pojedinim granama unutrašnjega prava (upravnoga, građanskoga, kaznenoga, financijskoga) nalaze elementi prava okoliša. Kako negativni učinci onečišćenja okoliša prelaze drž. granice, pravna pravila posvećena zaštiti i očuvanju okoliša postaju i sve značajniji dio međunar. prava, sustavno se razvijajući od 1972., kada je u Stockholmu održana Konferencija UN-a o čovjekovu okolišu. Novi načini degradacije okoliša i znanstv. spoznaje nametnuli su i nov pristup zaštiti okoliša, temeljen na konceptu održiva razvoja, promaknutome na Konferenciji UN-a o okolišu i razvoju 1992. u Rio de Janeiru. Zaštiti okoliša posebna se pozornost posvećuje i u okviru EU, koja se pitanjima okoliša bavila i prije nego što joj je to 1987. Jedinstvenim europskim aktom izričito stavljeno u nadležnost.
