TRAŽI DALJE:
STRUKE:

poliuretan

ilustracija
POLIURETAN, shematski prikaz strukture bez opterećenja (lijevo) i pod izduženom deformacijom (desno)

poliuretan (poli- + uretan) (PUR), polimerni materijal građen od linearnih, granatih i umreženih makromolekula u kojima su uretanske skupine (–NH–CO–O–) povezane s polieterskim ili poliesterskim segmentima (R2). Dobiva se stupnjevitom polimerizacijom (uz prijenos reaktivnoga vodika) diizocijanata i dialkohola u polarnim otapalima i uz katalizatore:

n O=C=N–R1–N=C=O + n HO–R2–OH → 

(–CO–NH–R1–NH–CO–O–R2–O–)n

Diizocijanati su najčešće aromatski (npr. toluen-diizocijanat), a dialkoholi su polieteri i poliesteri sa slobodnim hidroksilnim skupinama, npr. poli(etilen-glikol).

Poliuretanske makromolekule povezane su preko uretanskih skupina jakim vodikovim vezama, a eterski, odn. esterski segmenti su gibljivi, fleksibilni dio makromolekula. Već prema vrsti monomera i uvjetima proizvodnje dobivaju se poliuretani različitih struktura i svojstava, od tvrdih i pjenastih do elastomernih i vlaknastih materijala, veziva, premaza i ljepila. Najvažnija je tzv. poliuretanska pjena, koja nastaje zbog reakcije krajnjih izocijanatnih skupina s vodom, što uzrokuje umrežavanje uz oslobađanje ugljikova dioksida, koji u polimernoj masi ostavlja šupljine. To je mekan, polutvrd ili tvrd celularni materijal za toplinsku i zvučnu izolaciju, za izradbu madraca, dijelova namještaja (meka sjedala i naslonjači) i sl. Pjena s integralnom oblogom (s kompaktnim vanjskim slojem) služi za unutarnje dijelove vozila te za športsku obuću i opremu.

Citiranje:
poliuretan. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 21. 10. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=49248>.