TRAŽI DALJE:
STRUKE:

poliakrilati

poliakrilati (poli- + akrilati, prema akrilna kiselina), polimerni proizvodi male tvrdoće, postojani na djelovanje svjetlosti, kisika, kiselina i lužina. Dobivaju se polimerizacijom estera, amida i nitrila akrilne kiseline (CH2=CH–COOH). Od estera potječu poli(etil-akrilati) i poli(butil-akrilati), koji nastaju radikalskom polimerizacijom pripadnih monomera. Najviše se rabe kao zaštitni lakovi, premazi i ljepila pri obradbi papira, tekstila, kože i drva. – Poliakrilamid je topljiv u vodi pa se dobiva polimerizacijom akrilamida u vodenim otopinama. Najviše se primjenjuje za namještanje viskoznosti otopina (ugušćivala) u papirnoj i tekstilnoj industriji te u isplakama pri dobivanju nafte. – Poliakrilonitril (PAN) umjetno je vlakno, vuni sličnih svojstava. Dobiva se anionskom polimerizacijom akrilonitrila u vodenome mediju:

n H2C=CH–CN → [–H2C–CH(CN)–]n

PAN je plastomer topljiv u izrazito polarnim otapalima (npr. u dimetil-sulfoksidu). Iz otopina se lako izvlači u vlakna te se najviše rabi za izradbu tekstilnih proizvoda (→ poliakrilonitrilna vlakna), najčešće u smjesi s prirodnim vlaknima. Pirolizom PAN-a cikliziraju se cijanidne skupine uzduž polimernih molekula, djelomičnom oksidacijom prelaze u piridinske makromolekule i konačno se karboniziraju u vlaknasti materijal poznat kao ugljično vlakno. Stabilno je do 900 °C, rabi se kao prestižno vlaknasto ojačalo u kompozitnim konstrukcijskim materijalima, npr. za izradbu dijelova zrakoplova i dr. prometala.

Citiranje:
poliakrilati. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 5. 12. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=49113>.