Perec, Georges

Perec [pəʀε'k], Georges, francuski pisac (Pariz, 7. III. 1936Ivry, 3. III. 1982). Sin poljsko-židovskih useljenika stradalih u II. svjetskom ratu. Studirao književnost. Zaokupljen prožimanjem fikcionalnih djela s autobiografskim opsesijama koje već od ranog romana Čovjek koji spava (Un homme qui dort, 1967), napisanog u drugom licu jednine, sputavaju želju za slobodom, a to je poslije razradio u obliku »strukturalnih praznina« kao simbola iskustva gubitka roditelja u romanima W ili sjećanje iz djetinjstva (W ou le Souvenir d’enfance, 1975) i Sjećam se (Je me souviens, 1978). Sklonost ludizmu očitovao je u romanu Nestanak (La Disparition, 1967), napisanom bez ijednoga slova e (najčešćega samoglasnika u francuskom jeziku, ujedno jedinog u svojem prezimenu), i drami Povećanje (L’Augmentation, 1970), u kojoj svaki lik predstavlja drugu retoričku fazu jezika, a doveo ju je do vrhunca u svojem najpoznatijem romanu Naputak za uporabu života (La Vie mode d’emploi, 1978). Zasnovan na crnome humoru, širokom, gotovo baroknom rasponu stilskih registara te strukturnim i narativnim varijacijama, taj je roman sastavljen od stotinjak kratkih priča o individualnim sudbinama. Zahvaljujući kataloškim opisima, s mnogobrojnim (često ironičnim) referencama i aluzijama na suvremeno društvo i modernu kulturu (postupak razvidan već u Perecovu prvom romanu Stvari – Les Choses, 1965), nazivan je enciklopedijskim romanom, dok se svojom poetikom, s motivom slagalice kao središnjom ironijskom metaforom pripovijedanja, uklapa u poimanje romana kao polifonog i autoreferencijalnoga žanra.

Citiranje:
Perec, Georges. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 26. 5. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=47539>.