Peloponeski rat (od 431. do 404. pr. Kr.), rat za prevlast u Grčkoj; vodio ga je Peloponeski savez pod vodstvom Sparte protiv Atičkoga pomorskog saveza. Izazvan jačanjem Atene, a time i remećenjem dotadašnjega političkog dualizma (Atena–Sparta), Peloponeski rat do krajnjih je granica zaoštrio suprotnosti u cijelome grčkom svijetu. U prvome razdoblju rata (Arhidamski rat, od 431. do 421. pr. Kr.) nadmoćna spartanska vojska pustošila je teritorij Atičkoga pomorskoga saveza, a jača atička flota nanijela je poraze peloponeskoj floti (Rion, Naupakt, Pil). Nakon pobjede nad atičkom vojskom kraj Amfipola (422. pr. Kr.) Atena je sklopila tzv. Nikijin mir. U drugom razdoblju, nakon 421. pr. Kr. (Sicilska ekspedicija, od 415. do 413. pr. Kr.) Atena je željela izgladnjeti Spartu osvojenjem Sicilije, odakle je Sparta dobivala žito. Teškim porazom atenske vojske i flote u Sirakuzi završila je Sicilska ekspedicija. Ona je istodobno obilježila konačno zaustavljanje atenskoga političkoga, gospodarskog i kulturnog širenja na zapadnom Sredozemlju. U trećem razdoblju (Dekelejski rat, od 413. do 404. pr. Kr.), nakon manjih naizmjeničnih pobjeda i poraza, Atena je posljednji put pobijedila peloponesku flotu (Arginuski otoci, 406. pr. Kr.), ali je odmah iduće godine doživjela konačni poraz kraj Egospotama. Opkoljena i izgladnjela, Atena je bila prisiljena na predaju, a političko vodstvo u Grčkoj preuzela je u tom času Sparta. Peloponeske ratove opisao je Tukidid u djelu Povijest Peloponeskog rata.
