Pag, otok u sjevernodalmatinskom otočju; obuhvaća 284,18 km² s 8215 st. (2021). Pruža se u smjeru sjeverozapad–jugoistok (dinarski smjer pružanja); dug je 59 km, a širok do 9,5 km. Građen je od vapnenaca, dolomita, fliša (polja), pješčenjaka i pijeska; u blizini Kolana ima lignita, a kraj Šimuna boksita. Najviši vrh Sveti Vid (349 m). Obala (duga 302,5 km) ima koeficijent razvedenosti 5,1, pa je Pag, uz Dugi otok, naš najrazvedeniji otok. Sjeveroistočna obala visoka je i strma (uvale Stara Novalja i Paški zaljev). Jugozapadna je obala niža (uvale Novalja, Slatina, Košljunski zaljev); na krajnjem jugoistočnome dijelu uvale Dinjiška i Stara Povljana. Klima je sredozemna. Srednja zimska (siječanj) temperatura iznosi oko 6 °C, a ljetna (srpanj) oko 24 °C. Godišnja količina oborina 900 do 1000 mm. Podzemna voda skuplja se na dodiru fliša i vapnenca; izvorâ ima oko Paga, Novalje, Metajne i dr. Na Pagu su tri zamočvarena jezera: Velo blato (bočato) i Malo blato na jugoistoku, te Blato u blizini Kolana. Najveći je dio otoka kamenjar koji služi za ispašu ovaca i koza. Mjestimice se zadržala autohtona zimzelena šikara. Sačuvane su šume hrasta medunca (podnožje Svetoga Vida) i crnike (poluotok Lun); otok se pošumljuje alepskim borom. U udolinama i poljima (Novaljsko, Kolansko, Povljansko, Vlašićko i Dinjiško) uzgaja se vinova loza, maslina, žitarice, povrće, voće (smokva, badem, breskva). Ovčarstvo (sir); kućna radinost (čipkarstvo). Solane (Pag). Vjetroelektrana (izgrađena 2005). Kraj Posedarja je most koji povezuje Pag s Jadranskom magistralom. Trajektne veze s kopnom (Žigljen–Prizna) i otokom Rabom. Turizam. Uz gradove Pag (2322 st.) i Novalju (2415 st.) veća su naselja: Povljana (669 st.), Mandre (467 st.), Kolan (332 st.), Lun (148 st.), Stara Novalja (281 st.), Metajna (253 st.), Vlašići (212 st.), Zubovići (180 st.), Šimuni (164 st.), Kustići (138 st.) i Dinjiška (111 st.); ostala naselja: Gorica (87 st.), Gajac (86 st.), Košljun (68 st.), Stara Vas (65 st.), Miškovci (55 st.), Smokvica (35 st.), Bošana (29 st.), Vrčići (27 st.), Caska (24 st.), Vidalići (23 st.), Kolanjski Gajac (16 st.) i Potočnica (8 st.). – Pag je bio naseljen u neolitiku, o čem svjedoče mnogobrojna gradinska naselja ilirskih Liburna. U antici središte otoka bila je Cissa (kraj današnje Caske na zapadnom dijelu Paškoga zaljeva), koju spominje Plinije Stariji. Cissa je postojala do IV. st., kada je vjerojatno bila uništena u potresu. U kasnoj antici snažnije se razvila vanjska luka Navalia (današnja Novalja), odakle potječe i najviše tragova ranoga kršćanstva (bazilika sv. Marije). Hrvati su naselili otok u ranome srednjem vijeku, i to uglavnom njegov jugoistočni dio. Pod imenom Skordakissa otok polovicom X. st. spominje i Konstantin VII. Porfirogenet. U srednjem vijeku obnovljena Kissa (na području današnje Novalje) postala je središtem otoka. God. 1071. kralj Petar Krešimir IV. darovao ju je, zajedno s cijelim sjeverozapadnim dijelom otoka (spominju se sela Pećani i Murovlani), rapskoj Crkvi, dok je južni dio otoka pripao Zadru. Mletački plemići Morosini dobili su 1170. od dužda castrum Kesse (na brijegu Košljunu sjeverozapadno od Caske) s posjedima do Luna, a 1187/88. mletačka mornarica osvojila je cio otok, pa je Mlečanin Dominik Michieli postao paškim knezom. Od XIII. st., osobito pošto su Zadrani 1203. spalili Kissu, središte se naseljenosti preselilo na jugoistočni dio Paškoga zaljeva. Podjela otoka uzrokovala je u srednjem vijeku nejednolik razvoj: dok je sjeverni dio, pod vlašću Raba (okolica Novalje i poluotok Lun), ostao slabo razvijen, pretežito ruralan i stočarski rubni posjed, na južnom se dijelu, pod vlašću Zadra, zbog potreba solana, razvilo snažnije urbano središte, grad Pag. Nakon sukobâ (uglavnom diplomatskih, ali i vojnih) sa Zadrom u XIII. i XIV. st., otok je 1409. došao pod mletačku vlast. Iako nije izravno osjetio osmanske navale, Pag je tijekom XVI. st. znatno osiromašio, ponajviše zbog oslabjelih veza sa susjednim hrvatskim kopnom. Paške su solane ipak ostale najvažniji izvor mletačkih prihoda u Dalmaciji od XV. do XVIII. st. Nakon pada Mletačke Republike 1797., otok je došao pod austrijsku vlast, s iznimkom razdoblja francuske uprave 1805–14. Nakon 1905., zbog bolesti vinove loze, velik se broj stanovnika otoka iselio u SAD, Kanadu i Australiju. Za II. svjetskoga rata Pag je od travnja 1941. bio pod talijanskom, a od 1943. pod njemačkom okupacijom. Oslobođen je u travnju 1945.
