Odbor za narodni život i običaje, najstariji radni odbor u sastavu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, osnovan 29. XII. 1888. na poticaj F. Račkoga kao Odbor za sabiranje spomenika tradicionalne literature. Od 1928. do 1953. zvao se Odbor za folklor, a od 1953. nosi današnji naziv. Osnovan je radi usmjeravanja i razvoja znanstvenog rada na području etnologije. Od osnutka pa do danas tako je i djelovao, dajući velik doprinos u prikupljanju, upoznavanju i proučavanju građe o tradicijskoj kulturi Južnih Slavena, a napose Hrvata. Do 1894. na čelu Odbora bio je F. Rački, a zatim su taj položaj zauzimali akademici T. Smičiklas, D. Boranić, B. Gušić, V. Žganec, A. Mohorovičić. Odbor je do 1894. djelovao u prvotnom sastavu (F. Rački, M. Valjavec, N. Nodilo, T. Smičiklas, T. Maretić), ali je stalno širio krug suradnika na zapisivanju etnografske građe. Odbor je potaknuo osnivanje Zbornika za narodni život i običaje Južnih Slavena, čiji je prvi broj izišao 1896. pod uredništvom I. Milčetića. Urednik Zbornika bio je poslije A. Radić. On je uspostavio široku mrežu suradnika te je izradio »Osnovu za sabiranje građe koja u narodu živi«, koja je do polovice XX. st. ostala glavni uzorak za terenski etnografski zapisivački rad. Potom su se, a osobito od 1930-ih, u rad Odbora uključili educirani stručnjaci, npr. prvi profesor etnologije na Zagrebačkome sveučilištu M. Gavazzi te muzikolog B. Širola. Kao rezultat rada Odbora, Akademija je izdala 55 knjiga Zbornika (do 2012) u kojima su objavljeni vrijedni prilozi iz etnološke i srodne problematike; 1962. osnovan je Etnološki zavod (danas Odsjek za etnologiju) te je prikupljen bogat rukopisni arhiv etnografske i folklorističke građe, jedinstven po svojem sadržaju i opsegu na cijelome prostoru jugoistočne Europe.
