Nyerere ([ńere're], engl. izgovor [njəre'ri]), Julius Kambarage (zvan Mwalimu: učitelj), tanzanijski političar (Butiama, III. 1922 – London, 14. X. 1999). Sin poglavice iz plemena Zanaki. Školovao se u domovini Tanganjiki, u Ugandi i Velikoj Britaniji, gdje je 1952. diplomirao povijest i ekonomiju na Sveučilištu u Edinburghu. Godine 1954. osnovao je Afričku nacionalnu uniju Tanganjike (Tanganyika African National Union – TANU), koja se pod njegovim vodstvom zauzimala za miroljubive reforme, socijalnu jednakost i rasnu harmoniju, a odbijala tribalizam i etničku diskriminaciju. Biran je za zastupnika Zakonodavnoga vijeća 1958. i 1960. Nakon pobjede stranke TANU bio je na položaju glavnog ministra vlade 1960–61. Postao je premijer autonomne Tanganjike 1961. i, iste godine, neovisne Tanganjike. Proglašenjem republike došao je na dužnost predsjednika Tanganjike (1962), a nakon ujedinjenja sa Zanzibarom predsjednika Tanzanije (1964), na kojem je položaju ostao do 1985., kada se povukao prepuštajući ga svojemu nasljedniku N. A. H. Mwinyiju. U Tanzaniju je uveo jednostranački režim te nastojao provesti program gospodarske, političke i kulturne transformacije kojim je uspostavljena znatna politička stabilnost i socijalna harmonija, ali je Tanzanija ostala jedna od najsiromašnijih afričkih država. Bio je jedan od osnivača Organizacije afričkog jedinstva, te vođa afričkih država koje su se protivile politici aparthejda u Južnoafričkoj Republici. Oštro se protivio i rasističkoj politici Idi Amina prema Azijatima u Ugandi (sudjelovao je u vojnom rušenju njegova režima 1979). Objavio djelo Sloboda i razvoj (Uhuru na Maendeleo, 1973). Na svahili je preveo djela W. Shakespearea Julije Cezar i Mletački trgovac.
