TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Nurejev, Rudolf

ilustracija
NUREJEV, Rudolf, u baletu P. I. Čajkovskoga Trnoružica

Nurejev (Nureev [nur’e'jif]), Rudolf, baletni plesač i koreograf ruskog podrijetla (Irkutsk, 17. III. 1938Pariz, 6. I. 1993). Kao dijete plesao u dječjoj folklornoj skupini u gradu Ufi. Sa sedamnaest godina otišao na školovanje u Sankt Peterburg (u tadašnju Lenjingradsku koreografsku školu A. J. Vaganove), gdje je 1958. angažiran kao solist u baletu Kirov (Marijinskij teatr). Prigodom gostovanja u Parizu 1961. zatražio je politički azil. Plesao je u trupi Grand Ballet du Marquis de Cuevas (Trnoružica), potom je otišao u London, gdje je postao stalni partner M. Fonteyn. Nastupao je s mnogim vodećim europskim i američkim trupama (Giselle, Labuđe jezero i dr.) nadahnjujući koreografe F. Ashtona, K. MacMillana, R. van Dantziga, R. Petita, M. Béjarta, G. Balanchinea, G. Tetleya, M. Graham, P. Taylora, T. Tharp, M. Marin, M. Cunninghama, J. Kyliána, V. Forsythea i dr. da za njega stvaraju balete. Isticao se izražajnošću, ljepotom, izvanrednom tehnikom i nečujnim doskocima. Cijeneći balete XIX. st., obnavljao ih je zadržavajući njihovu izvornost i dopunjujući ih većom plesačkom tehnikom (Labuđe jezero, Don Quijote, Corsair, Ščelkunčik i dr.). Kao koreograf i umjetnički ravnatelj ostvario balete Tancredi (H. W. Henze, 1966), Romeo i Julija (S. S. Prokofjev, 1977), Manfred (P. I. Čajkovski, 1979), Oluja (Čajkovski, 1982), Bach Suite (1984), Washington Square (Ch. Ives, 1985), Pepeljuga (Prokofjev, 1986), Bajadera (Ludwig Minkus, 1992) i dr. Snimio je naslovnu ulogu u filmu Valentino (K. Russell) te mnoge baletne i televizijske filmove. Objavio je autobiografiju Nurejev: autobiografija sa slikama (Nureyev: An Autobiography With Pictures, 1962).

Citiranje:
Nurejev, Rudolf. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 6. 8. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=44432>.