nilosaharski jezici

nilosaharski jezici, jezična porodica koja obuhvaća nekoliko desetaka afričkih jezika, raširenih većinom u istočnoj i srednjoj Africi. Nilosaharsku je porodicu u danas gotovo općeprihvaćenom obliku prvi pretpostavio američki lingvist J. H. Greenberg 1950-ih. Nilosaharski jezici dijele se na šest grana: songajski jezik, saharske jezike, furske, šari-nilske, komanske i mabanske jezike. Songajski, najzapadniji nilosaharski jezik, nekoć se upotrebljavao u državi Songai oko grada Timbuktua, a i danas se govori na velikim prostranstvima središnje i zapadne Afrike. Saharski su jezici kanuri, teda, zagava i berti, a furski jezici furski i biltine. Šari-nilskim jezicima pripadaju jezik berta, nubijski, surmanski jezici (murle, šabo, itd.), nera, gaamski, njimang, doni, lagava. U šari-nilsku granu ubraja se i velika skupina nilotskih jezika, koji se govore većinom u istočnoj Africi (šiluk, mabanski, luo, dinka, nuerski, bari, masajski, teso, nandi, i dr.) te kuliakski jezici (ik, ngangea i so), središnjosudanski jezici (kreški, baka, sinjar, kaba, mbai, moru, logo, madi, ndo, i dr.) i jezik kunama. Komanski su jezici anep, kvama, i dr., a mabanski jezici mabanski (u Čadu), jezik mimi i dr.

Od svih nilosaharskih jezika najstariju pismenost imaju songajski i nubijski. Staronubijski je poznat s natpisa pisanih varijantom koptskoga pisma iz VI. do XIII. st.

Nilosaharski jezici dijele s nigersko-kordofanskima mnoga tipološka obilježja. Većinom imaju tonove, neki imaju gramatičke klase (sustave gramatičkoga roda), a poredak sintaktičkih elemenata u njima je najčešće S(ubjekt) V (glagol) O(bjekt). No za razliku od velike većine nigersko-kordofanskih jezika, nilosaharski jezici često imaju padeže (obično sufikse ili postpozicije), a neki su istočnonilotski jezici iznimni među jezicima Afrike po tome što se u njima javlja ergativna konstrukcija (odnosno ergativni padež kod imenica), npr. u jeziku bari.

Citiranje:
nilosaharski jezici. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 26. 11. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=43844>.