močenje

močenje, postupak kojim se neke sirovine, poluproizvodi i sl. premazuju sredstvima za močenje (močila) ili uranjaju u njih kako bi se njihovim djelovanjem u određenom smislu promijenili. To se ponajprije odnosi na drvo, tekstilna vlakna, kožu, krzno i sjemenje, dok se obradba metalnih predmeta kiselinama radi uklanjanja oksidnih slojeva nastalih korozijom (hrđa) ili pri valjanju (okujina) naziva nagrizanjem.

U površinskoj obradbi drva močenjem ili bajcanjem (od njem. Beize: salamura; luženje) postiže se na njegovoj površini određena boja i pojačava izraženost teksture. Za pripravu močila rabe se anilinske, zemljane ili sl. boje, koje se otapaju ili suspendiraju u vodi, špiritu, terpentinskom ulju ili voštanim emulzijama. U vodenom je močilu boja otopljena u mekoj vodi uz malen udjel klora (voda se prokuha). Za poboljšavanje močenja drva koje sadrži smole i masti dodaje se amonijev hidroksid. Vodeno močilo daje negativnu sliku teksture drva jer gušći i tamni dio goda postaje svjetliji, a rjeđi i svjetliji postaje tamniji. Na drvo se močilo nanosi uranjanjem ili štrcanjem. Špiritno močilo daje sjajne tonove, ali je obojenost nejednolika pa se rabi za retuširanje i za bojenje sitnih predmeta. Kemijsko močilo boji drvo na temelju kemijske reakcije između metalnih soli i treslovina iz drva. Ono daje pozitivnu sliku teksture drva jer gušći dio drva upije manje, a rjeđi više močila. Kombinirano je močilo ono u kojem je boja otopljena u vodi i izmiješana s drugom komponentom močila. Primjenjuje se na vrstama drva koje sadrže treslovine.

U tekstilstvu je močenje biološki ili kemijski proces pri dobivanju vlakana iz stabljike lana, konoplje ili jute, u kojem se razgrađuju pektini, što omogućuje izdvajanje vlakana. Biološko močenje provodi se namakanjem u vodi ili rošenjem u prirodi, pri čem razgradnju pektina uzrokuju enzimi koje razvijaju mikroorganizmi (bakterije i gljivice). Kemijsko močenje agresivnije je i brže, a industrijski se provodi u bazenima s vodom uz dodatak kemikalija i enzima. Tako dobivena vlakna nisu kvalitetna kao ona dobivena biološkim močenjem.

U kožarstvu i krznarstvu močenjem se konzerviranoj (posoljenoj i osušenoj) koži vraća vlaga koju je imala prije konzerviranja, uklanjaju se nečistoće, krv i sredstva za konzerviranje te omogućuje bubrenje kože. Močenje suhih koža traje ponekad i nekoliko dana, a obavlja se namakanjem u vodi i ispiranjem u rotirajućim drvenim bačvama.

U šumarstvu je močenje sjemenja postupak za prekidanje faze prirodnoga mirovanja, koja za većinu sjemenja traje od jeseni do proljeća. Ponekad je dovoljno da se sjeme ostavi u vodi 1 do 2 dana, kako bi sjemena ljuska omekšala, a sjeme bilo sposobno za nicanje. Sjeme s izrazito tvrdom ljuskom (bagrem, gledičija) prelijeva se kipućom vodom te nakon kratkog hlađenja ostavi u vodi 12 do 24 sata, a zatim sije u lijehe. Sjeme s tvrdom sjemenom ljuskom može se obraditi koncentriranom sumpornom kiselinom tako da se u posudi pomnjivo polijeva kiselinom. Obradba najčešće traje od 90 do 120 minuta, a zatim se sjeme drži u vapnenom mlijeku i više puta ispire vodom.

Citiranje:
močenje. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 18. 9. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=41440>.