Metković, grad i luka na obali Neretve, 20 km uzvodno od njezina utoka u Jadransko more, Dalmacija; 13 971 st. (2021). Neoromanička župna crkva sv. Ilije Proroka iz 1870. sa zvonikom iz 1872. Oko crkve sv. Ivana Nepomuka i sv. Roka (oko 1857; groblje) na brdu Predolac nalazi iz brončanoga i željeznoga doba. Između dvaju svjetskih ratova Metković je bio gl. neretvanska luka (izvoz drva iz Bosne i Hercegovine). Značenje glavne luke izgubio je polovicom XX. st., odn. izgradnjom luke Ploče. Prehrambena (mlin, tvornica tjestenine; proizvodnja stočne hrane), grafička i metalna industrija. Ornitološki muzej. – Arheološki nalazi na brdu Predolcu i široj okolici današnjega grada (brdo Gračina) svjedoče o životu već u pretpovijesno doba. U antici su taj prostor nastanjivali Iliri, a nedaleko od današnjega grada razvila se antička Narona. Naselje Metković prvi se put spominje 1422. kao toponim podno brda Predolca na lijevoj obali Neretve. U to su doba na širem neretvanskom prostoru važniju stratešku ulogu imali utvrđeni grad Vratar (spominje se u XV. i XVI. st.) te osmanska utvrda Kula Norinska, izgrađena početkom XVI. st. Znatniji razvoj Metkovića započeo je nakon 1716., kada su Mlečani, napustivši Gabelu, u naselju osnovali novu neretvansku luku te naselili veći broj stanovnika. Za francuske uprave, izgradnjom Napoleonove ceste, Metković je postao prometno središte, trgovište i općina, a sredinom XIX. st. političko i administrativno središte Donjega Poneretavlja. Prometnim povezivanjem s Mostarom (cestom 1865. i željeznicom 1885) i izgradnjom luke (1870-ih i 1880-ih) započeo je brži razvoj grada, koji se proširio na desnu stranu rijeke i njezinu dolinu. Nakon I. svjetskoga rata ojačali su lučki promet, trgovina, ugostiteljstvo te industrija i obrt. U II. svjetskome ratu grad je razrušen savezničkim bombardiranjima. Gospodarski napreduje nakon II. svjetskoga rata; 1948. imao je 3191 st. Sredinom 1960-ih opada važnost gradske luke (većinu prometa preuzima luka Ploče). God. 1981. imao je 9881 st.
