metiljavost (trematodoza, lat. trematodosis), parazitiranje velikoga broja metilja (invazija) iz razreda Trematoda na kralježnjacima i nižim sistematskim skupinama životinja. Metilji iz podrazreda Monogenea pretežno su vanj. nametnici riba, a malobrojni iz podrazreda Aspidogastrea unutarnji su nametnici mekušaca, rakova i kornjača. Najbrojnije su vrste iz podrazreda Digenea. Unutarnji su nametnici slatkovodnih, morskih i kopnenih kralježnjaka, a mnogi su od njih nametnici domaćih i divljih ptica, sisavaca i čovjeka. Metiljavost se često pogrješno poistovjećuje s fasciolozom, najčešćom metiljavošću kod preživača. Fasciolozu uzrokuje veliki metilj (Fasciola hepatica), koji parazitira prvenstveno u preživačima, a rjeđe u ostalim životinjama i čovjeku. Odrasli metilj parazitira u žučovodima i žučnome mjehuru. Razvoj mu se odvija preko puža maloga barnjaka (Galba truncatula). Životinje i čovjek zaraze se unošenjem kroz usta ličinki (metacerkarija) koje se, nakon razvoja u pužu, nalaze na vodenom bilju i površini barske vode. Mladi metilji putuju iz crijeva preko trbušne šupljine u jetru razarajući njezino tkivo na putu do žučovoda. Velik broj metilja u jetri uzrokuje uginuće ovaca i junadi bez znakova bolesti (perakutni oblik), dok se napad nešto manjega broja parazita očituje znakovima oštećenja jetre i visokom smrtnošću. Blagi napadi i preboljeli akutni oblik prelaze u kronični oblik, koji također može završiti uginućem. Liječenje akutnog i kroničnog oblika uspješno je, ako započne na vrijeme. Suzbijanje je složeno (melioracija pašnjaka, dehelmintizacija i sl.) i skupo.
