struka(e):
ilustracija
MEGALITIČKA ARHITEKTURA, Stonehenge

megalitička arhitektura (mega- + -litik), naziv za više različitih prapovijesnih kamenih spomenika velikih dimenzija. Pojavljuju se prvi put u mlađem neolitiku, većina pripada starijemu brončanom dobu, a ima ih iz I. st. pr. Kr. Nalaze se u širokome pojasu od zapadne Europe (osobito uz atlantsku obalu) do sjeverne Afrike, od Bliskoga istoka sve do Japana. Najčešće su to grobni i nadgrobni spomenici, rjeđe kultna mjesta. Dolmeni su okomiti kameni blokovi (dva, tri, rjeđe četiri) pokriveni vodoravnom pločom (Bretanja, Irska, Sicilija, sjeverna Afrika). Menhiri su uspravni veliki kameni blokovi visoki i do 20 m (Bretanja, Sicilija, Skandinavija). Dolmeni poredani u nizove što tvore dugačke natkrivene hodnike, a obično završavaju višekutnom ili kružnom grobnom komorom, nazivaju se pokrivene aleje (allées couvertes). Menhiri svrstani u dugačke redove tvore aleje menhira (Carnac u Francuskoj). Cromlech se sastoji od većega broja kamenih blokova (menhira), međusobno povezanih kamenim pokrovnim pločama, postavljenih uokrug (najmonumentalniji je Stonehenge u Engleskoj). U megalitičko graditeljstvo ubrajaju se i spomenici sredozemnoga kruga, ugl. kultni i obrambeni objekti izgrađeni od kamenih blokova u tehnici suhozida (nuraghi na Sardiniji, kultni objekti na Malti, kiklopske građevine u Grčkoj te ilirske gradine u Hrvatskoj i Albaniji).

Citiranje:

megalitička arhitektura. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/megaliticka-arhitektura>.