struka(e): | |

masa (lat. massa: tijesto < grč. μάζα: ječmeni hljeb kruha, prema μάσσειν: mijesiti).

1. U svakodnevnom govoru, tvar neodređena oblika (željezna masa), često znatne veličine, gromada (kamena masa); velika skupina ljudi, velika količina čega, mnoštvo (masa prosvjednika, masa podataka).

2. U sociologiji i socijalnoj psihologiji, masa se tradicionalno shvaća kao gomila ljudi koja se vlada po nekim svojim zakonima, najčešće usmjerenima prema rušenju nekoga poretka ili neke protivničke skupine (npr. športski navijači), pa se izraz »masa« često pretvara u pogrdnije izraze: »gomila« ili »rulja«. U modernome sociološkom značenju masa je oblik kolektivnoga ponašanja u kojem su mnogobrojni pojedinci međusobno fizički odvojeni i ne stupaju u društvenu interakciju (za razliku od gomile), a povezuje ih izloženost istomu vanjskom podražaju (npr. gledanju televizijskoga programa). Masovno ponašanje sinonim je za podudarnost u stajalištima, podložnost vanjskom utjecaju, pasivno prihvaćanje poruka, sugestibilnost, nepromišljenost, pomodarstvo i sl. Masovnu komunikaciju obilježava protok informacija u jednom smjeru, od pošiljatelja ili organiziranog izvora (npr. novina, radijske ili televizijske postaje) prema primatelju, pojedincu kao dijelu neorganiziranog i raznolikoga mnoštva (→ masovni mediji). Suprotnost je masi elita, stvaralačka ili vladajuća manjina koja (pred)vodi masu, pa je pojmovni par elita–masa temeljan za teorije koje osporavaju demokraciju, dokazujući kako se masovni pokreti nadahnuti demokratskim idejama na kraju pretvaraju u vladavinu oligarhija ili diktaturu nad masama (Aristotel, G. Le Bon, R. Michels, M. Weber). Takva shvaćanja kritizira američka sociologija i socijalna psihologija s početka XX. st., koje pojmu mase suprotstavljaju pojmove publika i javnost (R. E. Park), čime se označuju oblici promišljenog i artikuliranog (individualnog i kolektivnog) ponašanja u situaciji demokratskoga dijaloga. Novija istraživanja ponašanja pod utjecajem masovnih medija, prije svega televizije, također ističu kako ljudi različito doživljuju i tumače iste poruke, pa se višeznačnost i pluralizam ne mogu ukloniti (J. Fiske). Međutim, glavni je cilj većine, ako ne i svih, političkih (i medijskih) sustava utjecati na masu ili društvenu većinu te ujednačiti njezina stajališta ili ponašanje.

3. U fizici, osnovno fizikalno svojstvo svih tijela, veličina koja karakterizira količinu tvari u tijelu, jedna od osnovnih veličina Međunarodnoga sustava jedinica (znak m, jedinica kilogram). – U klasičnoj mehanici, koja vrijedi dok se tijelo kreće malim brzinama, smatralo se da su troma i teška masa fenomenološki i pojmovno različite veličine. Tako je troma masa smatrana mjerom tromosti (inercije) nekoga tijela, kojom se ono odupire promjeni svoje brzine. Prema drugomu Newtonovu aksiomu, ubrzanje a, što ga tijelu daje sila F, proporcionalno je toj sili: F = ma. Konstanta proporcionalnosti m, koja povezuje silu i ubrzanje, troma je masa toga tijela. Prema trećemu Newtonovu aksiomu, trome mase dvaju tijela mogu se uspoređivati ako se ta dva tijela stave u uzajamno djelovanje. Tada su trome mase dvaju tijela obrnuto proporcionalne dobivenim akceleracijama: m1/m2 = a2/a1. – Teška masa je mjera sile kojom na tijelo djeluje Zemljino ili neko drugo gravitacijsko polje. Teška masa ulazi u Newtonov zakon gravitacije kao »gravitacijski naboj«, prema analogiji s Coulombovim zakonom elektrostatike. Teške mase dvaju tijela u mirovanju uspoređuju se s djelovanjem Zemljina gravitacijskoga polja na ta tijela, tj. određivanjem njihove težine (vaganjem). No iskustvo pokazuje da su te dvije veličine proporcionalne. Tek je Einsteinova opća teorija relativnosti pokazala da su teška i troma masa identične (princip ekvivalencije).

U klasičnoj, nerelativističkoj fizici vrijedio je zakon o očuvanju mase, prema kojemu se masa ne može stvoriti niti može nestati. U relativističkoj mehanici masa će se utvrditi u sustavu mirovanja čestice i time je masa ekvivalentna energiji mirovanja prema Einsteinovoj relaciji: E = E (= 0) = mc² (c je brzina svjetlosti, p impuls). Takva ekvivalencija energije mirovanja i mase slijedi iz relativističke relacije između energije i impulsa: E² = p²c² + m²c4. Takva povezanost mase i energije upućuje na mogućnost pretvaranja mase (tvari) u energiju i obratno, što je potvrđeno u mnogim pokusima. Masa je temeljno obilježje elementarnih čestica (tvari). Pri vezanju elementarnih čestica masa vezanoga stanja manja je od zbroja masa pojedinih sastavnica, jer se dio mase pretvorio u energiju vezanja (→ defekt mase). Primjerice, u radioaktivnim raspadima ili pri nuklearnim reakcijama oslobađa se na račun defekta mase golema energija. Obratno, u sudarima elementarnih čestica, koje u modernim ubrzivačima postižu visoke energije, nastaju čestice s masom većom od mase primarnih čestica koje sudjeluju

Citiranje:

masa. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/masa>.