Maričić, Siniša, hrvatski kemičar i biofizičar (Skoplje, 28. IX. 1926 – Zagreb, 31. X. 2017). Školovao se u Skoplju, u Zagrebu je diplomirao (1951) te doktorirao 1959. na Prirodoslovno-matematičkome fakultetu. Radio je prvo u Institutu za lake metale i u PLIVI, zatim u Institutu »Ruđer Bošković«, gdje je bio pročelnik Odjela za čvrsto stanje (do 1964). U Institutu za biologiju Sveučilišta bio je imenovan predstojnikom Odjela za biofiziku, a potom direktorom (1965–74). U Imunološkome zavodu bio je šef Laboratorija za molekularnu biofiziku (1974–78). Radio je u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici (1978–86), gdje je utemeljio Studijsku biblioteku. Bavio se strukturnom i fizikalnom kemijom, proučavao odnos strukture i funkcije hemoproteina, te ulogu vode u biološkim strukturama, a neosporne zasluge ima za razvoj spektroskopije nuklearne magnetske rezonancije u Hrvatskoj. Od 1978. bavio se prijenosom informacija za znanost i znanstvenom pismenošću. Bio je glavni urednik časopisa Croatica Chemica Acta (1980–84) i Scientia Yugoslavica (1980–89).
