ljude, četrnaesto slovo staroslavenskih azbuka, glagoljice i ćirilice, za likvidu /l/, imena s izgovorom ljudje (kako i stoji u ćiriličkim tekstovima koji imaju dvoslov je) a s leksičkim značenjem »ljudi«. U glagoljici ima brojevnu vrijednost 50, a u ćirilici 30. Sastoji se od tri okrugla slovna oka ili kvadratića. U najstarijim glagoljičkim tekstovima oka su posve obla, slične veličine i podjednako međusobno udaljena. S vremenom se postupno približavaju, i oblici im postaju uglastima. U koordiniranoj ustavnoj (hrvatskoj) glagoljici donja su se oka raširila među osnovnim slovnim linijama i postala kvadratićima, a gornje se (ponekad i u obliku trokuta okrenutog nadolje) smanjilo i pisalo ponad gornje glavne linije. Ćiriličko ljude slijedi oblik grč. uncijalnoga Λ. U oba se pisma palatalno /lj/ ili uopće ne obilježava (kada iza l slijede prednji samoglasnici) ili se to čini dodavanjem jera (mekog poluglasnika), ili pak kojeg od dvoslova za prejotirane vokale: jata, ju, u ćirilici i ja, je. Bosančica ne mijenja bitno ćir. oblik, ali za palatalno /lj/ piše se, prema talijanskim uzorima (gl, gli), dvoslov s posebnim, bosaničkim đervom: 
.
