Lička željeznička pruga

Lička željeznička pruga, željeznička pruga koja povezuje kopneni i primorski dio Hrvatske; zajedničkom željezničkom trasom s prugom Zagreb–Karlovac–Rijeka ide od Zagreba do Oštarija, gdje se odvaja i preko Like (Josipdola, Plaškoga, Vrhovina, Gospića, Gračaca, Knina) vodi prema jugu, u Dalmaciju do Splita. Duljina toga dijela pruge iznosi 321 km (od Zagreba 424 km). Pruga se uz česte prekide gradila punih 48 godina (1877–1925). Razlog tomu bila je suzdržanost Beča i otpor Budimpešte prema izgradnji pruge te nesklonost Beograda za dovršenje pruge, ali i podvojenost mišljenja među hrvatskim političarima treba li prednost dati izgradnji pruge preko Like ili dolinom rijeke Une. Pruga je bila projektirana s vrlo izduženom trasom i najvišom kotom na nadmorskoj visini od 876 m (kraj Rudopolja), a mjestimice oštrim zavojima (minimalan polumjer 250 m), s velikim nagibima (maksimalan uspon 25‰), što je povećalo troškove prijevoza, produljilo putovanje i smanjilo prijevoznu i propusnu moć pruge. Unatoč tomu, Lička je pruga odigrala veliku ulogu u jačanju prostorne integracije Hrvatske, te u razvoju splitske i šibenske luke, a nakon izgradnje željezničkog priključka Zadar–Knin i zadarske luke.

Citiranje:
Lička željeznička pruga. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 26. 1. 2023. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=36402>.