lazaret (tal. lazzaretto, prema imenu venecijanskoga otoka [Santa Maria di] Nazarèth, po istoimenom samostanu na otoku, mjestu prvih karantena, te povezivanjem s imenom sv. Lazara, zaštitnika okuženih), najstarija bolnica za izolaciju oboljelih od gube i kuge. Lazareti su se osnivali u lukama radi provođenja karantenskih mjera. Prvi leprozorij (→ lepra ili guba) u hrvatskim krajevima osnovan je 1272. u Dubrovniku gdje je 1377. uvedena i prva karantena (otočić Mrkan). Na sjednicama Velikoga vijeća od 5. siječnja i 25. svibnja 1397. knez i Malo vijeće Dubrovnika imenovali su posebne službenike za nadzor obale, a odlučeno je da se za karantenski lazaret putnika odredi samostan sv. Marije na Mljetu, kao prvi zidani objekt predviđen za tu namjenu. Poslije su se namjenski gradili objekti na poluotoku Danče, na Lokrumu i na Pločama. Nakon križarskih ratova osnovan je u Europi velik broj leprozorija, no kako se pobol od gube tijekom XV. st. smanjivao, te su ustanove zatvarane ili pretvarane u lazarete za izolaciju kužnih i sifilitičnih bolesnika. Lazareti su se podizali duž cijele naše obale, a tijekom XVI. st. jedan od najuređenijih na Sredozemlju bio je onaj u Splitu, a djelovao je do kraja XVIII. st. Tijekom XIX. st. mijenjali su se nazori o karanteni i raskužbi pa su karantensko-lazaretske institucije gubile značenje, a naziv lazaret rabio se još neko vrijeme za vojna previjališta i vojne bolnice.
