Lancelot [lᾶslọ'], Claude, francuski gramatičar (Pariz, oko 1615 – Quimperlé, 15. IV. 1695). Redovnik jansenist u samostanu Port-Royal u Parizu, gdje je bio jedan od utemeljitelja »malih škola« (Petites Écoles). Nakon njihova zatvaranja 1660. bio odgojitelj velikaške djece, 1672. povukao se u opatiju Saint-Cyran, a 1680. u opatiju u Quimperléu. Znatno je pridonio reformi jezične nastave, a sam je, na francuskome, napisao Nove metode (Nouvelles Méthodes), istodobno jednostavne i jasne gramatike latinskoga (1644), grčkoga (1655) te talijanskog i španjolskoga (1660), kao i više drugih priručnika za jezičnu nastavu. Uočivši da u jeziku postoji glasovna, oblična, rječnička i konstrukcijska razina, koja se može izravno promatrati, te »skrivena« razina načelâ, koja omogućuju njegovo funkcioniranje i opis, došao je na zamisao da napiše opću gramatiku. God. 1660. zajedno s A. Arnauldom objavio je Opću i razložnu /logičku/ gramatiku (Grammaire générale et raisonnée; poznata i kao Gramatika iz Port-Royala – Grammaire de Port-Royal), nastojeći definirati ljudski jezik općenito (langage) kojega su konkretni jezici samo posebne realizacije, odnosno utvrditi opća gramatička načela kojima se pokoravaju svi jezici.
