TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Krbava

Krbava, kraj u Lici, između Plješevice (Ozeblin, 1657 m) na istoku i nižega gorja (Staza, 987 m; Trovrh, 1234 m; Resnik, 1178 m) na zapadu i jugu. Krbava je krški kraj (vapnenac, dolomit); ima nekoliko polja u kršu (najveće Krbavsko). Stanovnici se bave uglavnom ovčarstvom. Glavno središte Udbina (735 st., 2001); ostala naselja: Bunić (136 st.), Podlapača (102 st.), Visuć (51 st.) i dr.

U srednjem vijeku na tom je području stvorena Krbavska županija, koja je obuhvaćala područje današnje udbinske i većega dijela koreničke općine. Prema svjedočenju cara Konstantina VII. Porfirogeneta, sredinom X. st. Krbavska županija bila je jedna od triju županija (uz Liku i Gacku) kojima je upravljao hrvatski ban. Prvi poznati njezini župani bili su Desimir (1078) i na Bašćanskoj ploči spomenuti Desila (oko 1100). Dužnost krbavskoga župana od XIII. st. obnašali su članovi plemena Gusića, a članovi plemićkoga roda Kurjakovića (ogranak plemena Gusića) početkom XIV. st. postali su nasljednim županima (knezovima) županije. Svoju su vlast proširili i na susjedne županije Hotuču, Hum, Nebljuh, Liku i Bužane preko koje su držali i Bag (danas Karlobag) na moru. Administrativno sjedište županije, i od 1185. Krbavske biskupije, bilo je u današnjoj Udbini (prije Udvina), gdje je stolovao župan sa svojim pomoćnicima podžupanima. U drugoj polovici XV. st. navode se čak četiri podžupana, što posredno upućuje na postojanje manjih upravnih teritorijalnih jedinica na prostoru županije. Takva podjela upravne, porezne i sudbene vlasti upućuje ujedno na demografski prirast tijekom srednjovjekovlja, koji je rezultirao ravnomjernom strukturom naseljenosti županije. Sudištem, tj. rotnim (krbavskim) stolom na čelu s podžupanima i s po tri zaprisegnuta suca, predsjedao je župan (knez krbavski), isprva u Krbavskom Podgrađu, a poslije u Udbini. Većinu su članova sudišta činili pripadnici plemena Gusića, najmoćnijih i najbogatijih posjednika u županiji. Nakon pada Bosne pod osmansku vlast (1463) Krbava je postala ciljem osmanskih akindžijskih i martoloških nasrtaja, koji su iza sebe ostavljali pustoš. God. 1493. na Krbavi je došlo do sukoba između hrvatske plemićke vojske i Osmanlija (→ krbavska bitka). Nakon polustoljetnog otpora osmanskoj sili, Krbava je ostala bez starosjedilačkoga pučanstva, a padom Udbine (1527) došla je i cijela opustošena i raseljena Krbavska županija pod osmansku vlast. Unatoč nastojanju da opstane na patrimoniju, posljednji izdanak moćnih Kurjakovića, ban I. Karlović, bio je prognan pa je umro u Medvedgradu 1531.

Nakon osvajanja Krbave Osmanlije su utvrdili gradove Udbinu, Bunić i Mrsinj, koji su postali najvažnijim osmanskim utvrdama u Ličkome sandžaku. Krbava je oslobođena od osmanske vlasti 1689., tijekom Bečkoga (Velikog) rata. God. 1694. potpala je pod upravu vojne komore u Grazu, a 1712., zajedno s Likom, došla je pod krajišku upravu. Preustrojem Vojne krajine (1746) ušla je u sastav Ličke pukovnije, a nakon razvojačenja Krajine (1873) i njezina sjedinjenja s Hrvatskom (1881) povezana je s Likom u Ličko-krbavsku županiju. Podjelom Kraljevine SHS na oblasti (1922) Krbava je bila u sastavu Primorsko-krajiške oblasti s kotarskim središtima u Korenici i Udbini, a od 1931. sastavni dio Savske banovine. Nakon uspostave NDH bila je utemeljena velika župa Krbava i Psat (Pset) sa sjedištem u Bihaću.

Citiranje:
Krbava. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 6. 5. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=33813>.