koturn (grč. ϰόϑορνος), prvotno, lovačka cipela od remenja koje je sezalo do polovice lista, podrijetlom s Bliskog istoka. U antičkom grčkom kazalištu, obuća što su je nosili glumci u tragediji; uveo ju je Eshil. Imala je potplat od kože, pluta, drva ili šuplje kovine, visok do 20 cm, a u postklasičnom razdoblju znatno viši. Svrha joj je bila učiniti glumca višim, njegov hod majestetičnim, a pretpostavlja se da je imala i akustičnu funkciju. Kod antičkih književnika koturn je bio sinonim za tragediju. Glumiti »na koturnima« znači služiti se patosom i primjenjivati uzvišen stil interpretacije. U antičkoj komediji glumci su nosili nižu obuću (latinski soccus).
