Kornatski otoci (također Kornati), otočje u Jadranskome moru. Sastoji se od 140 otoka, otočića i grebena ukupne površine 69 km², raštrkanih na 300 km² mora. Proteže se u duljini oko 35 km i širini oko 13 km, između Dugog otoka na sjeverozapadu i otoka Žirja na jugoistoku, te otokâ Pašmana, Vrgade i Murtera na sjeveru i sjeveroistoku. Građeni su od krednih i paleogenih vapnenaca, te dolomita i sedimentnih breča. Ime su dobili po Kornatu, najvećem otoku (32,44 km²), na kojem živi 14 st. (2021). Ostali su otoci nenaseljeni. Veći otoci: Žut (14,83 km²), Piškera (Jadra; 2,7 km²), Levrnaka (1,8 km²), Lavsa (1,78 km²), Kurba Vela (1,74 km²), Sit i dr. Sastoji se od dva otočna niza: žutsko-sitskog ili Gornjih Kornata i kornatskog ili Donjih Kornata. Gornji Kornati sastoje se od dva niza: Balabra – Sit – Šćitina – Gangarol – Bikarijica (dug 9 km) i Tremuli – Glamoč – Žut – Kamenar (dug 15 km). Donji Kornati također se nižu u dva niza: Katina – Kornat – Smokvica – Skrižanja – Vrtlić – Samograd (dug 35 km) i Obručan Mali – Obručan Veli – Levrnaka – Mana – Piškera – Lunga – Kurba Vela – Puh Kameni. S jugozapadne, pučinske strane obale su vrlo strme (klifovi ili krune); najviši su klifovi na Klobučaru (80 m), Mani (65 m), Rašipu Velome (64 m) i dr. Prosječna je zimska (siječanj) temperatura 7,3 °C, a ljetna (srpanj) 23,9 °C. Temperatura ne pada ispod –7 °C, a ne raste iznad 33 °C. Na otocima nema vrela ni vodenih tokova. Slatke i bočate vode ima mjestimice u krškim jamama na više lokaliteta. Vegetacija je oskudna. Prevladava pašnjak-kamenjar. Samo na sjeveroist. strani otoka Kornata nalaze se stabla crnike. U područjima s crvenicom uspijevaju maslina, smokva, vinova loza i juž. voće. Tlo su kultivirali stanovnici otoka Murtera (Murterani i Betinjani; vlasnici pretežnoga dijela otoka) i Dugog otoka (Saljani). Oni ga povremeno naseljavaju, a ondje drže i ovce (najviše na Kornatu, Žutu, Situ, Gangarolu i Lavsi). Okolno more bogato je ribom. Na otočiću Sestrica Vela nalazi se svjetionik (26 m). Otočje je zaštićeno od 1967. God. 1980. proglašeno je nac. parkom (obuhvaća otoke i more Donjih Kornata), a 1988. površina parka smanjena je na 224 km². – Prvi ga spominje rim. pisac Plinije Mlađi u I. st. pod nazivom Cratea. Imenom Kornat u mjesnim govorima označuje se središnji otok, a pluralni oblik Kornate odnosi se na cijelo otočje. Etimološki je vrlo vjerojatno jedino to da dočetak -at u Kornat dolazi od lat. participskog dočetka -atus. Na karti G. Gastaldija iz 1546. otočje je zabilježeno pod nazivom Incoronata (lat. in + coronatus: okrunjen), a na karti G. Cartellija da Vignole iz 1684. kao Coronata, što bi u pučkom govoru dalo kornat (tal. cornato) pa otuda ime Kornat, Kornati. No Skok smatra da je u mlet. i tal. nazivu riječ o pučkoj etimologiji, a da bi se ime otoka moglo dovesti u vezu s lat. *corrimare: razdrobiti (*corrimatu/m/ > kornȁt). Moguće je da se radi o supstratskom imenu koje se očuvalo preko dalmatoromanskoga. Na Ižu se najveći otok naziva i Stomorin otok (1515) < lat. insula Sanctae Mariae (1354). Tragovi naselja na najvećem otoku Kornatu potječu još iz neolitika, o čemu svjedoče ilirske gradine u suhozidu kraj polja Tarac i na brežuljku Trtuša, kao i kameni grobni humci. Iz rimskoga doba sačuvani su ostatci antičke vile u tjesnacu Maloj Proversi, tragovi villae rusticae na Trtuši na Kornatu, skladišta soli na Lavsi, ribnjak na Svršati te ribarske kućice u Piškeri (Jadra). Najznačajniji je spomenik kasne antike sačuvana četverokutna utvrda na brdu Toreti (Tureti) na otoku Kornatu. Podno brda nalaze se, pored srednjovjekovne crkvice sv. Marije, i ruševine starokršćanske crkve s polukružnom apsidom. Crkvica sv. Marije, koju su podigli ribari zadarskoga područja, jedina je crkva na Jadranu podignuta isključivo za vjerske potrebe ribara. Na otoku Piškeri pronađeno je više tragova kuća iz srednjega vijeka te ruševine crkve iz XVI. st. Ostatci mletačke utvrde i skladišta soli iz početka XVI. st. sačuvani su na otoku Panituli. U srednjem vijeku Kornati su bili u sastavu zadarskoga distrikta. Zadarske vlasti i crkva davali su zemlju na Kornatima u najam stočarima, o čemu govore zapisi već iz 1289. Od poč. XV. st., kada je Mletačka Republika stekla vlast nad Zadrom i Kornatima, zadarski plemići dobili su u zakup zemlju na otocima te na njima naselili seljake i pastire. God. 1635. Mletačka Republika, zbog financ. neprilika, prodala je otok Kornat s područnim otocima pojedinim zadarskim obiteljima. Od poč. XIX. st. vlasnici najvećega dijela otočja postupno su postali Murterani.
