TRAŽI DALJE:
STRUKE:

kora

kora.

1. U botanici (lat. cortex), dio stabljike i korijena drvenastih biljaka koji se razvija s vanjske strane kambija (→ korijen; stabljika ili stablo); vanjski, mrtvi dio kore (ritidoma). U nekih vrsta drveća (npr. hrasta, smreke, vrbe) kora je bogata trijeslovinama i služi za štavljenje ili se prerađuje u štavila. Kora mnogih vrsta drveća (npr. kininovca, krkavine) sadrži ljekovite ili aromatične tvari, pa se rabi za dobivanje lijekova ili začina (npr. cimet).

2. U geologiji, Zemljina kora, dio litosfere, vanjskoga Zemljina ovoja, leži iznad Mohorovičićeva diskontinuiteta. Razlikuju se: kontinentalna kora, kojoj je gustoća 2,7 t/m³, a brzina potresnih P valova 5,57 km/s, granitnog je sastava, ponegdje je, prema razlici u gustoći i brzini potresnih valova, moguće razlikovati gornji i donji sloj kore (Conradov diskontinuitet), debljina joj na kratonima (kontinentima) doseže oko 40 km, dok je u boranim pojasovima u pravilu deblja (pod Himalajom do 80 km); oceanska kora, gustoće 2,95 t/m³, brzine potresnih P valova 6,5 km/s, bazaltnog je sastava, a debljina je u prosjeku 7 km. Na području Hrvatske kora je kontinentalnoga tipa; najdeblja je pod Dinarom (oko 40 km), dok je u Slavoniji debela oko 25 km.

3. U anatomiji (lat. cortex), izvanjski (površinski) sloj neke tvorevine (npr. velikoga mozga, bubrega, nadbubrežne žlijezde).

Citiranje:
kora. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 17. 5. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=33107>.